Zalivanje fisura je preventivna metoda koja se uglavnom radi kod djece u stalnoj i mliječnoj denticiji.

Najčešće se radi na prvim i drugim kutnjacima neposredno nakon njihovog nicanja.

Zalivač se unosi u jamice i brazde na griznim površinama zuba, koje su predisponirajuća mjesta za nastanak karijesa jer njihova morfologija olakšava skupljanje zubnog plaka.

Ovaj postupak se preporučuje pacijentima s visokim karijes rizikom, sa dubokim i uskim brazdama, čak i kod početnih pigmentacija i demineralizacija gleđi (početni karijes).

Zalivanje fisura ne treba raditi na zubima na kojima već postoji karijes dentina, aproksimalni karijes (karijes na bočnim stranama zuba) i plombe.

Zalivači po svom sastavu mogu biti tečne kompozitne smole ili glas jonomer cementi. Prednost glas jonomernih cemenata je u tome što imaju sposobnost otpuštanja fluora prema zubnoj površini i prema pljuvački, te upijanja fluora iz pljuvačke.

Osim toga, dobri su u situacijama kad ne možemo obezbijediti apsolutno suho radno polje koje je potrebno pri korištenju kompozita.

S druge strane, kompozitni zalivači su dugotrajniji jer je materijal otporniji na trošenje, odnosno imaju bolju retenciju. Zbog toga se u većini slučajeva koriste kompozitni zalivači.

Prije samog postupka zalivanja zub je potrebno očistiti rotirajućom četkicom i pastom bez fluorida.

Grizna površina zuba se priprema, ispere i posuši. Materijal se unosi u fisure u tečnom stanju i polimerizuje lampom.

Potrebno je provjeriti zagriz, ukloniti višak i ispolirati.

Ovako zapečaćen zub zaštićen je od nakupljanja plaka na griznoj površini i manja je mogućnost nastanka karijesa.

Ipak, ako je higijena loša, karijes može nastati i na drugim površinama.

Takođe se ne smiju preskakati redovni stomatološki pregledi svakih šest mjeseci, jer nakon nekog vremena zalivač se može istrošiti ili puknuti, pa ga je potrebno zamijeniti ili popraviti.

Piše: Dr Tanja štula

Foto: nezavisne.com

Izvor: Nezavisne