Udruženje ratnih vojnih zarobljenika “Vijenac, Vozuća i ostali” sa sjedištem u Doboju obilježilo je krsnu slavu Blagovijesti i 30 godina od izlaska posljednje grupe Srba iz muslimanskih logora u Tuzli i Zenici, uz poruku da Srbi ne smiju podleći varci da se istorija treba pisati na osnovu sudskih presuda.
Predsjednik ovog udruženja Obrad Stanojević rekao je Srni da vrijeme čini svoje i da je više od 24 živih svjedoka nažalost stradalo od posljedica pretrpljenih tortura.
Stanojević je podsjetio da je po zarobljavanju sedam mjeseci bio u logorima u Banovićima i Tuzli, te da izvršioci i nalogdavci, iako poznati, nisu odgovarali pred licem pravde.
Potpredsjednik Udruženja Ninko Đurić, koji je u zarobljeništvu proveo sedam mjeseci prošavši sedam kazamata na području Tuzle i Sarajeva, a slobodu ugledao tek 24. marta 1996. godine, pojašnjava da su za slavu izabrali upravo Blagovijest, s obzirom na svu simboliku ovog praznika za one koji su preživjeli i čuli da će biti razmijenjeni.
Đurić je nezadovoljan što je njihovo stradanje i poslije tri decenije praćeno sistemskom antisrpskom propagandom i ćutanjem, te upozorava da Srbi ne smiju podleći varci da se istorija o tim događajima treba pisati na osnovu sudskih presuda.
“Ćutanjem se branio i tada glavnokomandujući takozvane Armije BiH Rasim Delić koji je osuđen na tri godine za počinjene zločine mudžahedina! Ćutanjem se branio i na osam godina presuđeni ratni zločinac Sakib Mahmuljin koji je utočište prema našim saznanjima našao u Turskoj, u zemlji iz koje je u Krivajskoj dolini on dočekivao karavane mudžahedina! Ćutanjem se branio i Alija Izetbegović, po čijoj smrti se tek saznaje da se protiv njega vodila istraga”, istakao je Đurić.
On je naveo da je pod zidom ćutanja i danas odgovor na to gdje su kosti mučenih Srba u mudžahedinskom stratištu Kamenica, koje su više puta izmještane iz masovnih grobnica po saznanju o njihovoj lokaciji.
Đurić je ukazao i na ćutanje o nalogodavcima i izvršiocima rušenja pravoslavnih spomenika, vjerskih objekata uključujući i manastire od podozrenskog mjesta Curići do Kamenice, Gostovića, Stoga, Vozuće.
“Sve je suprotno od muslimanske propagande uključujući i to da smo rušili njihove bogomolje, a da je to tako govori i činjenica da Srbi nisu dirali džamiju koja je bila u izgradnji u Vozući”, rekao je Đurić.
On je ponovio da je pravosuđe u BiH tamnica istine za Srbe, te fabrika lažiranja po ukusu sarajevske čaršije.
Svečanosti je prisustvovao i predsjednik Saveza udruženja logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović, koji je rekao da kao organizacija nastavljaju misiju dokazivanja stradanja srpskog naroda na području BiH u okolnostima kada se Republici Srpskoj stalno nameće narativ da je genocidna, i to od strane onih koji su omogućili da upravo islamski krvoloci dođu na ove krajeve i učestvuju u etničkom čišćenju Srba.
“Nažalost sudovi u BiH i međunarodnoj zajednici `peru ruke` tih dželata, najčešće oslobađajućim presudama za muslimanska zlodjela”, rekao je Nosović.
Uprkos tome, Nosović poručuje da su logoraši istrajni u dokazivanju istine, i kao rezultat toga podsjetio na nedavno razotkrivanje pripadnika zloglasne jedinice Zufulkar Nade Tomanić Radovan, koja je vršila stravične zločine nad zarobljenim Srbima na Igmanu i u Tarčinu, a koja pod lažnim imenom pobjegla u Ameriku.
Predsednik Skupštine grada Doboj Zoran Blagojević ukazao je na to da grad, u skladu sa mogućnostima, pomaže programske aktivnosti udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Foto: srna.rs
Izvor: SRNA
