/Autor: Goran Arbutina, redakcija MONDA iz Banjaluke/

Ognjen Kuzmić, momak iz Grabovice pored Doboja, u samo dvije godine od potpunog anonimusa stigao je do jednog od najzapaženijih evropskih centara i miljenika crveno-bijelih.

Poslije odličnih partija u reprezentaciji Srbije, u koju ga je pozvao Aleksandar Đorđević, te sjajne sezone u Crvenoj zvezdi, popularni Kuzma stigao je do dresa madridskog Reala.

Njega je doduše, zasad, nosio tek nekoliko puta, jer je već u drugom kolu Evrolige na meču sa CSKA doživio tešku povredu koljena.

Uslijedio je oporavak koji će sigurno potrajati još nekoliko mjeseci i koji je neizbježno pitanje na početku intervjua za MONDO.

“Zadovoljan sam kako teče oporavak. Prije pet sedmica sam bio na operaciji, sada trenutno sam na terapijama i radim ono što mi dozvoljava koljeno. Kontrola je prošla ok, ostavio sam jednu štaku, ostala je još jedna, uglavnom ide na bolje. Nema nikakvih tačnih prognoza kada je pu pitanju koliko ću još da se oporavljam, ali kroz mjesec, mjesec i po trebao bih da počnem da jačam mišiće, da radim u teretani. To će biti mnogo zanimljivije, ovo sada je najdosadniji period oporavka, ali moram proći kroz sve to da dođem do tog drugog dijela”, optimista je Kuzmić.

Njegova povreda šokirala je sve ljubitelje košarke u Srbiji, njegove saigrače, fanove…

“U tom trenutku kada se desila povreda nisam ništa posebno mislio. Ali, naravno, šteta je doživjeti povredu nakon najbolje sezone koju sam odigrao u Zvezdi, bila je to moja najbolja sezona u karijeri, zatim sam uzeo srebro sa reprezentacijom Srbije na Evropskom prvenstvu, sve je išlo kako treba, a onda povreda… Ne mogu reći da sam očekivao jer je išlo previše dobro, desilo se baš sad kad je išlo kako treba, ali to je sport”, ne očajava Kuzmić.

Izvor: YouTube

Nakon teške povrede koja je značila i dugi boravak van terena stigla je odmah i podrška.

“Svi su me pozitivno iznenadili, ne samo saigrači u Realu, nego svi u klubu. Svi su se posvetili tome da se što prije vratim. Kada sam se povrijedio nije bilo nikakvog pritiska, neke negativne reakcije, svi mi daju podršku“.

Poseban odnos ima sa Serhiom Ljuljom, s kojim dijeli istu sudbinu.

“Sa Ljuljom, pošto je imao istu povredu prije mene, razgovaram o oporavku. On se povrijedio ranije, kod njega je već četiri mjeseca prošlo od operacije. Pričam sa njim, razgovaramo, iako mi ne može on konkretno pomoći jer to sa oporavkom ide samo, Ljulj dijeli sa mnom neka svoja iskustva i to mi znači“.

Naravno, podrška nije izostala ni iz Srbije. Naprotiv…

“Iz Zvezde su mi se odmah svi javili, slali mi poruke podrške, čuo sam se i sa Đorđevićem i sa Radonjićem, zvao me i on. Svi su mi se javili iz reprezentacije, stvarno su me podržali”, kaže centar madridskog Reala.

Zanimljivo 2017. godinu  je počeo i završio povredom. Na utakmici protiv Panatinaikosa krajem januara povrijedio je šaku.

“Da, istina. Na toj utakmici protiv Panatinaikosa sam se povrijedio. Šteta je sada što je ovo mnogo ozbiljnija povreda“.

Uprkos povredi početak godine nagovijestio je sjajnu 2017.

Crvena zvezda je u januaru upisala svih 10 pobjeda, od čega pet u Evroligi (tri u gostima), a upravo je Kuzmić proglašen za MVP-a Evrolige u tom mjesecu.

Izvor: YouTube

“Prošla godina je bila za mene najbolja u karijeri. Igrali smo odlično u Zvezdi. Čim smo došli, na početku, svi su nas ne baš otpisali, ali nismo bili favoriti. A mi smo se borili za Top 8, na kraju ipak nismo uspjeli. Mislim da će to ostati žal zbog toga, ali smo osvojili sve ostalo što smo mogli da osvojimo. Pamtiću te titule i to druženje i to kako smo funkcionisali kao ekipa, nije bilo pojedinca koji je iskakao. Kao ekipa mislim da smo imali nevjerovatnu hemiju, Radonjić nas je baš posložio kako treba“,ističe Kuzmić.

Posebna “hemija” bila je između njega i plejmejkera Čarlsa Dženkinsa, sa kojim je dijelio dobro i zlo na terenu, pa i van njega.

„Živio sam sa Dženkinsom, na početku se nismo poznalvali, a do kraja smo se zbližili, putovali smo zajedno. Živjeli smo u istoj zgradi, pa da ne vozimo obojica, išli smo jednim autom na trening. Ko je bio vozač taj je birao muziku. On je puštao rep jer to sluša i uživali smo u repu sve dok ja nisam postao vozač. E onda smo uživali u domaćoj narodnoj muzici! Šalili smo se uvijek. Ne mogu reći da je uživao u mom izboru muzike, ali bili su to lijepi trenuci koji će nam faliti“

U toj ekipi Zvezde ističe svako je imao svoju ulogu, a jačina ekipe je bila u timskom radu, čije najjače oružje je bila odlična odbrana.

“Mislim da smo se uklopili jer je većini igrača odgovarao taj defanzivni stil, a u napadu nije bilo forsiranja samo jednog igrača. Napad je dolazio sam od sebe, a odbrana je bila naš zaštitni znak ili bolje rečeno oružje. U napadu kad igraš sa Jovićem, on će napraviti napadača od bilo koga, da sad ne prozovem nekog…“

Sa Stefanom Jovićem igrao je i u reoprezentaciji Srbije s kojom je prošlog ljeta osvojio srebro na Evropskom prvenstvu. Pobjednički pehar nakon finala odigranog u Sinan Erdem Domu u Istanbulu pripalo je Slovencima koji su slavili rezultatom 93:85.

Ljubitelji košarke u Srbiji, međutim, još se pitaju da li bi tako bilo da se Jović nije povrijedio u polufinalnoj utakmici protiv Rusije.

“Sigurno je da je povreda Jovića bila jedan od odlučujućih trenutaka na Evropskom prvenstvu. Ali na početku smo ostali bez 4-5 glavnih igrača, nosioca igre i na kraju smo stigli do finala. Promašio sam ja ta dva slobodna i to će mi ostati žao“, ne bježi od odgovornosti Kuzmić, koji je na 82:82 oba puta bio neprecizan sa penala, nakon čega su Slovenci serijom 10:0 riješili meč.

“Imao sam mnogo trenera i svako od njih je doprinio mojoj jarijeri na svoj način. Sa Sašom imam odličan odnos, dao mi je priliku i u reprezentaciju i kada sam išao u Panatinaikos. Ne mogu da preskočim ni Radonjića koji mi je dao priliku prošle godine u Zvezdi”.

“Ali trebamo da se okrenemo sljedećem prvenstvu, da dođemo spremniji i uvijek moramo da se borimo za titulu“.

Srbija se sa Eurobasketa vratila sa srebrom, uspjehom kakav skoro niko nije mogao prognozirati nakon serije otkaza Đorđeviću.

“Od prvog okupljanja, čim smo saznali koliko igrača ne igra selektor je rekao ‘to je to što imamo, nema plakanja, idemo da damo sve od sebe’ i to je ispalo odlično na kraju, dobro, možde ne baš odlično, ali skoro odlično. Mislim da reprezentacija ne bi imala takve uspjehe da nije ekipa. Svaki igrač je podjednako bitan, nebitno je da li neko jedan dan igra više, a neko drugi manje“, kaže Kuzmić.

Kuzmić, SrbijaFoto: MN PRESS

Nakon Eurobasketa vratio se u Beograd, ali ne zadugo. Uskoro je stigao poziv Real Madrida…

“Kad pogledam sve nije bilo jednostavno ni lako rastati se sa Zvezdom. Svaki igrač međutim želi da se okuša, ne na višem nivou, pošto je i Zvezda igrala Evroligu, nego da ide dalje u karijeri. To jeste ipak stepenica više, ali moram da kažem da mi je Zvezda dala mogućnost da napravim taj korak. Poslije sezone u Panatinaikosu, ovo sada ne bi bilo moguće da nije bilo Zvezde“.

Zvezda je tokom ljeta potpuno promijenila ekipu, osim Kuzmića otišli su i Dženkins, Mitrović, Simonović, Gudurić, Jović, Volters i Tompson, te trener Dejan Radonjić.

“Zvezda sada ima par iskusnih i dosta mladih igrača. Promijenjeno je mnogo igrača, trebaće vremena da se uigra tim, ali koliko vidim odlično igraju. Nemaju baš odlične rezultate u Evroligi kao prošle godine, ali moramo razumjeti da je to nova ekipa, novi trener i da je potrebno vrijeme da se uigra. Prema onome što sam vidio u posljednjih nekoliko utakmica mislim da Zvezda može da prođe u naredni krug“, uvjerava Kuzmić.

Najveći trijumf ove sezone Crvena zvezda je ostvarila upravo u Madridu. Crveno-bijeli su nakon sjajne finte i trojke Pere Antića stigli do pobjede 87:83, a Kuzmić zbog povrede nije mogao da se na parketu sretne sa bivšim saigračima.

“Vidio sam se poslije utakmice sa Dangubom, došli su on i Lazić, brat moj. Bilo mi je lijepo gledati te saigrače, a o utakmici ne znam šta reći“, kaže Kuzmić koji je izbjegao odgovor na pitanje kako je bilo gledati pobjedu svog bivšeg protiv svog sadašnjeg tima.

Pomalo suzdržan, odnosno prilično profesionalan ostao  je i u komentaru spektakularnog poteza Pere Antića sedam sekundi prije kraja meča.

„Pero je iskusan igrač i nije prvi put da radi to. To je košarka, lijep potez“.

Izvor: YouTube

OK. Priču prebacujemo u Madrid…

“Imam korektan odnos sa trenerom Pablom Lasom. Bili su zadovoljni kako sam odigrao na početku sezone prije povrede. Imamo normalan odnos za igrača koji je povrijeđen i trenera. U suštini svi su me dobro prihvatili. Normalno, najviše se družim sa Lukom i Dinom (Dončićem i Radončićem, op.a.) pošto su sa naših prostora“, kaže Kuzmić, a onda otkriva kakav je Luka Dončić, trenutno jedan od najboljih igrača Evrope i prva zvijezda Reala.

“Van terena Luka je odličan momak, skroman, normalno se ponaša. Ni trenutka nije umišljen. A na terenu… Vidio sam svašta, ali u tim godinama, tako da izgleda, a tako da igra, da bude tako toliko smiren, da pokazuje tako nekakvo iskustvo, to je nevjerovatno! Što bi rekli Amerikanci – za njega je samo nebo granica!“

Zbog povrede nije imao priliku da otkrije sve čari španske prijestonice, ali kaže biće prilike. Ipak, upoznao je Madrid, a i Madrid djelimično njega.

“Ljudi su me prepoznali par puta, tražili da se fotografišu. A kao igraču Reala otvorena su nam sva vrata u Madridu, svi nam daju podršku“.

Najveće zvijezde u Madridu su ipak fudbaleri, koje sreće u prolazu.

“Viđamo se ponekad u trening centru, tu treniraju i fudbaleri. Nekada se vidimo u prolazu, nisam se družio ni sa kim od njih. Nedavno smo imali zajedničko druženje pred Božić, nakon kojeg košarkaši i fudbaleri zajedno idu u posjet bolnicama, pa smo se tu upoznali, upoznao sam i Ronalda, ali ni sa kim posebno od njih se ne družim“.

Njegov put do Real Madrida je posebna priča. Karijeru je zvanično počeo u banjalučkom Borcu, iako osim u juniorima nije dobio priliku da igra. Nakon toga bio je na probi u Olimpijikoju nije prošao zbog anemije, da bi umjesto u Ljubljani završio u Finskoj. Na poziv svog prijatelja, košarkaškog trenera Zlatana Prešića odlazi u ovu skandinavsku zemlju gdje je proveo dvije godine, a potom se vratio u zenički Čelik. U prvi mah, korak nazad, ali njegova karijera potom kreće uzlaznom putanjom. Malaga, Huventud, Golden Stejt, potom PanatinaikosCrvena zvezda i na kraju Real Madrid.

„Iskreno, kad završim karijeru vjerovatno ću razmišljati o njoj. Sad mi je to sve nekako prirodno. Takav je život, nisam nikada nešto birao ovo ću, ono ću, već sam išao gdje me život vodio“, skromno kaže Kuzmić, a potom se otkriva kako je odabrao košarku.

„Na početku je bilo sasvim slučajno, mislio sam visok sam, ajde da ne tresem šljive oko kuće, ajde košarku ću“.

Odustao od fudbala

Prije košarke Kuzmić se kao klinac okušao u najpopularnijem sportu, fudbalu, ali za momka koji je odudarao visinom pa i veličinom obuće najvažnija sporedna stvar na svijetu je vrlo brzo postala samo sporedna.

Prelomni trenutak njegove karijere bilo je igranje za Huventud.

“Nisam ni pomišljao ne samo da ću npr. biti igrač Real Madrida nego da ću uopšte tim da se bavim. I ne samo na početku, već sve do Huventuda. Tada sam krenuo da razmišljam moglo bi nešto biti od mene. Dotad nisam razmišljao da će mi košarka biti poziv. U to vrijeme ACB je bila najjača liga u Evropi. I tada sam odlučio ajde da pokušam ozbiljno da igram“.

Ova odluka mu se u potpunosti isplatila, jer je iz Huventuda, u kojem je igrao kao pozajmljeni igrač Unikahe otišao ni manje ni više nego u NBA.

Izvor: YouTube

“Mislim da su ljudi iz Golden Stejta mene 2012. draftovali i skauti su dolazili da me gledaju u Badaloni. Bili su zadovoljni nakon toga. Tog ljeta bio sam kod kuće u Grabovici i nazvao me agent i rekao mi da žele da dođem i u tom trenutku sa 22-23 godine naravno da sam prihvatio da idem u Ameriku“.

I onda problemi sa kojima se susreću mnogi rukiji u NBA, posebno manje poznati igrači iz Evrope, kakav je on bio.

„Potpisao sam ugovor sa Golden Stejtom i kako je vrijeme prolazilo i nisam dobijao priliku polako sam počeo da budem ne nezadovoljan, ali mi se jednostavno nije sviđala ta situacija. Onda su mi objasnili kako funkcioniše ta NBDL Razvojna liga, pitali su me da li bih želio da igram tamo i ja sam prihvatio. Druge godine isto tako nisam dobijao minutažu, a onda sam ja njih pitao ako mogu da ne sjedim čitavu godinu ajde da idem da igram tu ligu“, priča centar srpske reprezentacije i nastavlja:

“To je bila prava odluka što sam donio. Očekivao sam da dobijem šansu, nisam je dobio i nakon toga bilo mi je bolje da igram razvojnu ligu nego da putujem s ekipom i praktično izgubim dvije igračke godine“.

Nakon odličnih partija za Santa Kruz Voriorse u NBDL ligi gdje je bio najbolji skakač, četvrti najbolji bloker i igrač sa najboljim procentom šuta koji se računa u ovoj ligi, ali i povrede nekih igrača Golden Stejt Voriorsi su ga vratili u ekipu, a Kuzmić je uskoro stigao do onoga o čemu sanja svaki košarkaš – NBA prstena.

„Prvo sam sa Santa Kruzom osvojio titulu u Razvojnoj ligi,  a onda sam se vratio u Golden Stejt i osvojio još jedan ’PRSTENČIĆ’ (smijeh)“

prsten, NBA, Golden StejtFoto: Ognjen Kuzmić/privatna arhiva

Nakon šampionske sezone momak iz okoline Doboja se vratio u Evropu, a sumnja da će ponovo „preko bare“.

ZABRANJENA IGRAČKA

– Da li sin sada kada je porastao da razgleda tatin prsten?

“Ne. Prsten je još uvijek zabranjena igračka za Nikolaja” (smijeh)

„Ne razmišljam o NBA ligi. Mislim da sam se pronašao u evropskoj košarci. Naravno, ne mogu reći nikad, pa da onda jednog dana odem, ali ne razmišljam o igranju u NBA ligi“.

U drugom pravcu ove godine otišli su njegovi saigrači iz reprezentacije Miloš Teodosić i Bogdan Bogdanović i pridružili se Bobanu Marjanoviću, Nemanji Bjelici i Nikoli Jokiću koji već imaju NBA iskustva.

“Čuo sam se par puta sa Bobijem i sa Bogijem. Boban nažalost ne dobija šansu, a pokazao je da može da igra u NBA. I Bogdan i Miloš igraju odlično za prvu godinu. Pogotovo jer su u procesu navikavanja na drugi stil igre i treba tu vremena, ali na osnovu onoga što su pokazali igraju odlično“.

Kuzmić u SAD je upoznao i svoju sadašnju suprugu Tomišu s kojom je dobio sina Nikolaja. Uporedo sa košarkaškom, razvija i svoju „karijeru“ oca.

“Prvo mi je dijete, nisam toliko ranije provodio vremena sa djecom, jer imam mnogo putovanja i obaveza. Sada kada imam svoje dijete, posmatram ga kako odrasta, nevjerovatan je to osjećaj. Sad mu je druga godina, počinje da priča nešto svoje, prava je komedija u kući. Žena priča engleski, ja srpski, Nikolaj razumije oboje, a on odgovara kako mu odgovara, miksa engleski i srpski, kako mu je najlakše”.

Ističe da mu mnogo znači i porodica njegove porodice u Republici Srpskoj pa se trudi da iskoristi svaku priliku da posjeti Doboj i rodnu Grabovicu.

Ponos zbog odlikovanja

Predsjednik RS Milorad Dodik u novembru je Ognjenu Kuzmiću uručio plaketu “Amblem i Zastava Republike Srpske” i odlikovao ga za ukupan doprinos i sportske rezultate kojima se doprinosi afirmaciji Republike Srpske.

“Naravno da je svakom čast da predstavlja svoju državu u najboljem svjetlu. Mislim da je predstavljati zemlju kroz sport najljepši način. Srećan sam što se još dalje cijeni sport i da vrijedi naš trud“

“Zadnji put proveo sam tamo desetak dana, ljudi u Madridu su mi izašli u susret jer razumiju da tokom oporavka psihički čovjeku mnogo znači kada je kući sa porodicom. Bio sam desetak dana, a opet ću tamo čim bude prilike, vjerovatno za Božić“.

Na kraju novogodišnjeg razgovora za MONDO Kuzmić se još jednom osvrnuo na godinu iza nas.

“Mislim da je bila odlična godina, ako izuzmemo ovu povredu bila bi perfektna. Ja sam zadovoljan i s tim. U 2018. godini želim samo da budemo živi i zdravi svi, ostalo će sve doći“, zaključio je Kuzmić.

(Mondo.rs)

Prethodni članakDobojski SDS pomaže borcima VRS
Naredni članakOdblokirano 30 miliona evra