Biblioteke, kao savremeni informaciono -dokumentacioni centri, trebalo bi da su ustanove za prikupljanje, čuvanje, obradu i davanje informacija, uz poštovanje visoke etike u procesu globalizacije koja to pokušava da naruši, izjavila je Srni Slavica Gostimirović, bibliotekar- savjetnik u Narodnoj biblioteci Doboj.
Gostimirovićeva kaže da će globalizacija uzeti sve ono što damo, a sve ono čega se odreknemo nestaće kao da nikada nije postojalo, te ističe da su bibliotekari tu da sačuvaju vrijednosti i ono što je osnova jedne kulture -jezik i običaji.
“Mnogo hoćemo, a malo dajemo. Mi želimo da imamo ono `dr, mr`, robujemo titulama i imamo mnogo diplomiranih, a malo znanja. E to je ono što je zamka”, izjavila je Gostimirovićeva.
Ona poručuje da u tom procesu globalizacije svi koji rade svoju vrstu djelatnost moraju da rade na tome da to bude sačuvano i da sitni lični interesi ne mogu da prevladaju nad opštedruštvenim, jer na taj način Srbi će nestati kao narod i neće biti prepoznati u svijetu.
Bibioteka je, kako je rekla, potpuno drugačiji svijet od onoga što čovjek vidi spolja, odnosno kao ustanova koja ima neke knjige, arhive…
Prema njenim riječima, bibliotekarstvo prestaje da bude samo djelatnost pod uticajem francuskog bibliotekara i naučnika Gabrijela Nodea i njegovim teorijskim radom o bibliotekarstvu koji se vezuje za 1627. godinu, nakon čega se svrstava u naučnu disciplinu.
Ona kaže da je globalizacija zahvatila i bibliotekarstvo, a o tome kako se ko snalazi u toj tranziciji ne može se sud donijeti danas, već će pokazati vrijeme gdje se griješilo, a gdje ne.
“Globalizacija u bibliotekarstvo donosi inovacije prihvatanjem savremenih informacionih tehnologija, ali ono što je najbitnije treba da zadržimo, ono što ne treba da bude savremeno, već da ostane tradicionalno i tu je najveća zamka kako naći mjeru”, poručuje Gostimirovićeva.
Ona navodi da je bibliotekarstvo specifično, jer je ranije počelo da radi na nekim stvarima, ne znajući pri tome da se koriste stvari koje su danas značajne, a bibliotekarima je bila nejasna, kao i danas većini, terminologija koja je počela da se koristi uz upotrebu savremnih tehnologija.
Gostimirovićeva kaže da globalizacijom biblioteke doživljavaju veliku transformaciju na način da više nisu ustanove zatvorenog tipa, jer se otvaraju.
Ona je dodala da više nema potrebe da korisnici dolaze u biblioteku za sve informacije, već one mogu da se plasiraju u njihovim domovima, istraživačkim centrima ili bilo gdje da su im potrebne.
“E, tu sada nailazimo na jednu drugu stvar a to je da mi pokušavamo, bar na našim prostorima, da uhvatimo taj korak sa savremenim trendovima, a s druge strane nemamo ni ljudstva ni opreme ni materijalnih sredstava da postignemo sve to”, kaže Gostimirovićeva.
Ona ukazuje da je savremen i opismenjen korisnik vrlo zahtjevan po pitanju usluge, ali i oni koji nemaju pojma šta biblioteka nudi, te da tu treba naći balans, a to je vrlo teško.
“Kroz sve to, globalizacija zahtijeva da sve bude dostupno svima. Mi sada, na primjer, zahvaljujući informacionim tehnologijama odavde možemo da uđemo u katalog Kongresne bibioteke u Vašingtonu i upoznamo se sa njihovom raspoloživom građom, no, uvijek postoji i ono `ali`, što je i zamka globalizacije”, izjavila je Gostimirovićeva.
Prema njenim riječima, u tim koracima sa inovacijama koje se tiču svih bilioteka u Republici Srpskoj otvara se polemika i postavlja pitanje šta je to što treba da se digitalizuje i na koji način?
“Svaka biblioteka trebalo bi da digitalizuje prvenstveno samo ono što ona ima, jer time možete da učinite podatke dostupnim i da vaša biblioteka bude interesantna baš zbog toga što ima. Ali bio je i projekat, za koji sam rekla da ne želim učestvovati na taj način, da za `sitan novac` digitalizujemo sve što imamo i damo onako `na izvolite`”, kaže Gostimirovićeva.
Ona smatra da ono što je naše treba i da ljubomorno čuvamo i ne damo da bude eksploatisano na taj način, te da to bude ono što imamo da prikažemo, a za sve opširnije informacije neka ljudi imaju razloga da dođu u biblioteku i upoznaju našu kulturu i tradiciju.
“Isto tako, neka to bude dostupno na ćirilici, da naše pismo prezentujemo i sačuvamo”, kaže Gostimirovićeva.
Kada je u pitanju zaštita autorstva, neko djelo je podložno zakonu za života autora i 70 godina od njegove smrti, i to je veoma opipljiva tema u globalizaciji kada neko zahtijeva da se digitalizuje, odnosno kopira nečiji rad.
“To su vrlo osjetljive teme, jer u bibliotekarstvu postoji kodeks koji kaže da bibliotečka djelatnost treba da se, između ostalog, obavlja bez bilo kakvog oblika cenzure i diskriminacije, mora da štiti autora i autorska prava. Mi imamo obavezu etičkog stava prema nekom djelu. E sad, globalizacija sve to pokušava da naruši”, navodi Gostimirovićeva.
Ona kaže da se radi na tome da se u moru informacija zadrži ono što je autorsko i da na korektan i etičan način to bude i zaštićeno, kako bi se postigla i održala visoka moralnost u načnom radu.
“Ja jesam za udruživanje biblioteka u konzorcijume, da se razmjenjuju informacije, ali se mora poštovati visoka etika”, navela je Gostimirovićeva.
Foto: srna.rs
Izvor: SRNA
