BANJALUKA – Patriota je čovek koji voli svoju porodicu, svoj grad, svoju zemlju, ono odakle je potekao, pa onda sve drugo. Patriota je danas možda nešto i izvikano. U današnje vreme mladi ne poštuju majku, a ne zemlju. Mislim da sve polazi iz kuće. Ovim riječima glumac Vuk Kostić obratio se okupljenima u Gradskom pozorištu “Jazavac” četvrte večeri Međunarodnog festivala glumca “Zaplet”, u sklopu programa “Razgovor s glumcem”, kojeg vodi Aleksandra Jovanović.
Taj program je, čini nam se, u utorak uveče po dolasku Kostića, bio posjećeniji više nego ikada prije, posebno od strane ženske publike, koja, ispostavlja se, ovog glumca posebno voli zbog uloga opasnih momaka s beogradskog asfalta. On je, razumije se, privatno nešto sasvim drugo, jer iz kuće, koju rado pominje, ponio je mnogo toga dobrog. Sinu glumca Mihajla Kostića Pljake i unuku Nestora Kostića, jednog od osnivača prvog pozorišta u Prokuplju, bilo je predodređeno čime će se baviti u životu.
“Mene je ćale dobio sa 46 godina, burazera sa 45, već kasno, što se kaže. On je bio siroče, njemu je majka umrla kad je imao sedam godina. Bio je Drugi svetski rat, deda je nestao i burazer mu, njega su pokupili za Mathauzen. Deda je preživeo, ali on nije znao to. Imao je i mlađu sestru, koja je poginula za vreme rata, i on se tako nešto dovijao da preživi, da ne bude gladan. Bio je opšti haos”, počeo je svoju porodičnu priču Vuk Kostić, tvrdeći da ga je otac vaspitao potpuno netolerantan na priče o traumama djece razvedenih roditelja i slično, smatrajući da je sve u sopstvenim rukama, te da su dobro činjenje, rad i vladanje mogući i bez nadzora.
Ipak, kako je rekao, upravo jer je bio siroče, njegov otac je dosta pažnje posvećivao djeci i porodici. Vuk Kostić je tako već sa šest godina upisan u dramski studio očevog prijatelja i barda srpskog i jugoslovenskog glumišta Mije Aleksića.
“Mika Aleksić i moj ćale su kao braća bili. U Mikinoj grupi su bili svi – od Koje do Glogovca, Bojane Maljević, Kičića, Viktora Savića, do Đurička, mene i mnogih drugih. Tu je čitava plejada budućih glumaca i mnogih drugih ljudi koji danas nisu vezani za glumu, ali su postali uspešni u svojim zanimanjima”, govorio je Kostić. On je u tom periodu, dakle kao šestogodišnjak, već igrao u pozorišnom komadu Dušana Kovačevića “Sveti Georgije ubiva aždahu”, koji je režirao Ljubomir – Muci Drašković u Ateljeu 212.
“Tu su igrali Gaga Nikolić, Pera Kralj, Đuza, Ljuba Moljac i ja sam nekako odmalena tu. To je s jedne strane velika, ogromna prednost, a sa druge strane, deci glumaca je bilo teže, jer ti ne braniš samo svoje boje, nego i boje čitave svoje porodice. Ne smeš da obrukaš porodično ime”, kaže Kostić, dodajući da je tek kada je odrastao shvatio koliko je imao sreće da roni, peca i druži se s ljudima kao što su Dragan Nikolić i Milena Dravić, zaključujući da su najveći ljudi u stvari najskromniji. Posebno važna predstava u Kostićevom životu bila je “Velika drama”, koju je na scenu Narodnog pozorišta Beograd 2001. godine po sopstvenom tekstu postavio Siniša Kovačević.
“To je ozbiljna uloga i ozbiljna predstava. Preko pedeset ljudi na sceni i rat. Tu je podela na četnike i partizane, posle toga i na titoiste i staljiniste i taj lik kojeg igram stalno je u nekim dilemama i podelama. Zaljubi se u Nemicu, a protiv Nemaca se borio i te velike lomove unutar čoveka treba izneti. To mi je sigurno najomiljenija uloga”, priča Kostić o predstavi, koju je počeo da igra kod još jednog očevog prijatelja – Siniše Kovačevića. Kovačević tada, u vrijeme smrti oca Vuka Kostića, tvdi glumac, nijednog trenutka nije sumnjao u njega.
“Tad sam imao 21 godinu i Pljaka je već preminuo, a Siniša Kovačević je imao puno poverenje u mene. Ti treba da daš čoveku koji ima toliko godina da igra predstavu od tri i po sata. Tri i po sata je teško da pričaš u kafani, a ne to”, naveo je Kostić, koji je u pozorištu “Slavija” igrao i dan poslije očeve smrti, jer kako je rekao, Pljaka bi sigurno želio tako. O očevim filmovima, Vuk Kostić danas ima visoko mišljenje.
“S Aleksandrom Stojkovićem Piksijem i Dejanom Zečevićem sam snimao ‘Neprijatelja’ na istom mestu gde je moj otac snimao ‘Kozaru’, u pitanju je samo drugi rat. ‘Kozara’ je antologijski film, sa toliko antologijskih scena. Tako upečatljivih scena danas nema. Velika saga o velikom stradanju i onda posle toliko godina opet na istom mestu isto stradanje. Nadam se bar da smo iz svega toga izvukli neku pouku”, priča Kostić, koji danas sebe smata patriotom, iako je ta riječ višestruko izvikana i zloupotrijebljena u godinama iza nas. Priču o patriotizmu, kako tvrdi, danas svi izbjegavaju, no njemu je to jako bitna i vedra tema.
“Patriotizam je ljubav prema majci i ocu, kraju, drugovima, njihovim roditeljima. Najveća stvar je za čoveka da zna za šta živi, a još veća za šta bi umro. To je vedra tema, a ne nešto od čega treba da bežimo. U rijalitiju se 24 sata melju gluposti, pa možemo i mi valjda u ovih sat vremena u malom ‘Jazavcu’ da se bavimo svojom temom”, jasan je Kostić. Poznati glumac pričao je i o ulogama žestokih momaka, koje su ga u stopu pratile kroz karijeru, te o seriji “Ubice mog oca”, istakavši da će u nastavku ulogu Nebojše Glogovca tumačiti njegov kolega s klase Boris Pingović, koji će se, tvrdi Kostić, u ime porodice Glogovac odreći honorara.
“Uloge žestokih momaka nisam odabrao ja, nego one mene. Ja samo imam jednu filmsku komediju recimo, to je ‘Mala noćna muzika’, a volim da igram komedije. Međutim, i Gaga Antonijević, koji godinama nije živeo kod nas, nakon četiri kruga probnog snimanja za ‘Ubice mog oca’ opet je izabrao da budem jedan od tih žestokih”, istakao je Kostić, dodajući da ga prijatelji zbog uloga koje igra vječno zezaju da je neumorni tumač umornih heroja.
NEZAVISNE
