DOBOJ – Glumac, muzičar i književnik Nenad Janković, poznatiji kao dr Nele Karajlić, koji je u subotu uveče u punoj sali Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci promovisao roman “Solunska 28”, dan ranije oduševio je dobojsku publiku, pred kojom se popeo na stolicu i pod vedrim nebom, na terasi ovdašnjeg Centra za kulturu i obrazovanje, u svom prepoznatljivom maniru govorio o sebi i novom djelu.
Osjećaj za prostor ga je, kaže, nagnao da se tako obrati publici, a pohvalio je ideju Centra da to bude na terasi.
“Ja sam neko ko je cijeli život na pozornici i onda znam koja je situacija najbolja da se postavi da bi se to sve lijepo vidjelo, a pošto je ovdje jako dugačak prostor, a uzak, bilo je jako važno da ja stanem na stolicu da bi me svi vidjeli, i odmah je lakša komunikacija i meni i njima”, pojasnio je Karajlić.
Skoro četiri godine nakon što je u Doboju promovisao “Fajront u Sarajevu”, vratio se u ovaj grad kako bi znatiželjnicima ispričao kako je nastao novi roman, potpuno drugačiji od prethodnog.
Iako je svoje djelo promovisao širom RS, nije se, kaže, umorio od tog posla.
“Promocije služe da čovjek dođe u kontakt sa svojim čitaocima i nije toliko važno da li je to ova ili ona knjiga, važno je da negdje nekih sat vremena s njima, što se kaže, popriča, i tako da i ‘Solunska’ doživljava ono što je doživio ‘Fajront u Sarajevu’, a to je da ja hodam s njom i da ja popularišem”, kazao je Karajlić.
Mnogo prije nego što su nastala dva njegova djela, boravio je u Doboju. Naime, tokom bombardovanja Srbije u proljeće 1999. godine ovaj grad je bio strateški važan za njega.
“Zato što je ‘No smoking orchestra’, tadašnji moj bend, počinjao pripreme za veliku italijansku turneju, tako da smo svi prešli u RS i vježbali smo u Prnjavoru, a ja sam bio smješten sa porodicom u Doboju”, priča Karajlić.
Starije Dobojlije pamte nastupe “Zabranjenog pušenja” u vrijeme najveće popularnosti ovog benda, a i Karajlić se prisjetio svirki iz osamdesetih godina prošlog vijeka.
“Bila je neka dvorana, koliko se ja sjećam, i bilo je uvijek puno ljudi, uvijek je bila neka histerija. I sjećam se da nam je to bilo jako zgodno zato što smo odmah vozom mogli da krenemo nazad za Sarajevo jer je Doboj bio željezničko čvorište”, prisjetio se Karajlić, te dodao da su i poslije rata rado nastupali u Doboju.
Izvor: Nezavisne
