“Snježana i sedam patuljaka” je izvorno njemačka bajka. Braća Grim su je objavila 1812. u prvom izdanju njihove zbirke “Dečje i domaće bajke”. Od tada je nekoliko puta mijenjana da bi konačnu verziju dobila 1854. godine.
Po Sanderu, lik Snježane zasnovan je na liku grofice Margaret fon Valdek. Margaret je bila kćerka grofa Filipa IV rođena 1533. godine i nadaleko poznata po svojoj ljepoti.
Margaret je bila tek djevojčica kada se njen otac, udovac, ponovo oženio. Zbog nesloge sa maćehom, Margaret su poslali da živi u malom rudarskom gradu Valdek na sjeverozapadu Nemačke, prenosi Istorijski zabavnik.
Kada joj je bilo 16 godina Margaret je otac poslao u Brisel, na dvor Marije od Ugarske, koja je bila upraviteljica Holandije i sestra španskog kralja i cara rimskog carstva Karla V.
Ljepotica je odmah privukla pažnju dvorjana i mnogi su se otimali za njenu naklonost, ali ona se zaljubila, ni manje ni više, nego u prestolonasljednika, Karlovog sina princa Filipa. Navodno, ni on nije bio imun na prelijepu kneginju i između njih je ubrzo po upoznavanju buknula romansa.
Nažalost, priča nije imala srećan kraj. Margaret/Snježana nije završila sa princom već je umrla od misteriozne bolesti u 21. godini. Navodno, otrovana je i bila je žrtva dvorskih intriga nekoga kome se nije sviđala mogućnost da baš ona postane kraljica Španije.
Iako ova priča nikada nije dokazana, u njoj jedno je sigurno – iza zavjere nije stajala maćeha jer je 1554. kada je Margaret umrla, i ona već odavno bila pokojna!
Postoji još jedna sličnost sa bajkom. Naime, u rudnicima kojima je rukovodio njen otac radila su uglavnom djeca, pa je to mogla biti inspiracija za patuljke koji se pominju u bajci. Kao i u priči, i ova djeca su kopala po cijeli dan u rudnicima i živjela u zajedničkim kućama napravljenim specijalno za njih.
Neka druga Snježana
Još jedna istorijska ličnost moguća je inspiracija za bajku o Snježani – Marija Sofija fon Ertal. Ona je živjela u Njemačkoj u 18. vijeku i bila je kćerka zemljoposjednika princa Filipa Kristofera fon Ertala. Nakon smrti njene majke, otac se ponovo oženio i to groficom Klaudijom Elizabet Marijom fon Veningen. Pričalo se da ona nije podnosila muževljevu decu iz prvog braka, a da je naročitu netrpeljivost pokazivala prema Mariji.
Međutim, ako je Marija i bila lepa, o tome danas nema pomena u istorijskim izvorima, a nema zapisa ni o tome kako je umrla. Grob joj je pronađen tek 2019. godine.
Ipak, postoje sličnosti sa bajkom! Nedaleko od zamka u Loru, gde je porodica živjela nalaze se ulazi u srednjovijekovne rudnike. Ti otvori toliko su mali da su u njih mogli da uđu samo djeca ili – patuljci!
Osim ovoga, postoji još jedna veza. Zamak je danas muzej, a svi koji ga posjete mogu da razgledaju i čuveno “magično ogledalo”. Marijin otac kupio ga je svojoj drugoj ženi i na njegovom ramu i danas su čitljivi natpisi – “Samoljublje” i “Ona je lijepa kao svetlost”.
Foto: wikipedia.org
Izvor: Nezavisne
