Šest godina nakon obustavljanja istrage za dio sudskog predmeta “Dobrovoljačka ulica” i iščekivanja da Tužilaštvo BiH riješi pritužbe oštećenih, reagovao je Ustavni sud BiH. Usvojio je apelacije Bogdane Tomović i Gordane Gvozdenović, majke i sestre vojnika ubijenih u Dobrovoljačkoj. Naložio je Tužilaštvu BiH da se izjasni o pritužbama, i o svemu dostavi povratnu informaciju. Rok je tri mjeseca!
Sada već davne, 2012. godine, nakon “virtuelne” istrage, novozelanđanin Džud Romano, spakovao je kofere. I uoči odlaska obustavio, rečeno je tada, istragu u predmetu “Dobrovoljačka”. Zbog obustavljanja istrage, porodice ubijenih golobradih vojnika, ranjeni i zlostavljani, pisali su pritužbe, prigovore, urgencije… A Tužilaštvo ćutalo! Niti jednu, a zaprimilo je čak 21 pritužbu, punih šest godina nije riješilo.
Tek je apelacija Ustavnom sudu, i njeno usvajanje, otkrilo dio zakulisnih tužilačkih radnji. Sudije su Tužilaštvu naložile da bez odlaganja preduzmu radnje s ciljem rješavanja pritužbi apelantkinja. I Savjetu ministara naložile su da apelantkinjama isplati simboličnu nematerijalnu štetu.
“Nalaže se Tužilaštvu BiH i Savjetu ministara BiH da u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud BiH o preduzetim mjerama”, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH.
Iz Odluke je vidljivo i da je Romano obustavio istragu protiv 14 osumnjičenih- Ejupa Ganića, Јovana Divjaka, Zaima Backovića i drugih. Od 42 ubijenih, 2. i 3. maja `92. godine, po samo Romanu znanim kriterijumima, 35 njih bili su navodno legitimni vojni cilj. Nad preostalih sedam, čak i on je priznao, počinjeno je krivično djelo!
Sličnu, “neselektivnu selekciju” izvršio je i nad ranjenim vojnicima i oficirima, zarobljenim pa zlostavljanim… A šta su za šest godina učinili Romanovi nasljednici, koji i danas ćute!? Za dio obustavljene istrage, odnosno za rješavanje pristiglih pritužbi oštećenih, unedogled su formirali Timove i mijenjali im sastav. A rezultati- velika nula.
– To je sramota, nemam riječi. Ovo je strašno. Uvijek se pitam zašto? Zašto su ubili dijete koje je sjedilo za volanom, bez oružja, koje je krenulo da izađe iz njihovog grada? Ovolike godine da niko ništa ne preduzme je stvarno sramota, ali mi nećemo stati, tražićemo pravdu – kaže apelantkinja Bogdana Tomović.
Nije stao ni MUP Srpske. Uz još jedan prigovor na obustavljanje istrage, iz MUP-a Srpske je te 2012. godine, put Tužilaštva odaslat dopunjeni službeni izvještaj sa novim činjenicama i novim dokazima.
– Na osnovu naše dopune Tužilaštvo nije otvorilo novu istragu. U ovom slučaju, gdje postoje evidentan zločin, radi se o opstrukciji. Opstrukcija postoji ne samo u ovom slučaju, nego i u slučaju “Tuzlanske kolone” i drugih zločina koji su počinjeni nad srpskim narodom – kaže Simo Tuševljak, inspektor MUP-a Republike Srpske.
Nezapamćeno sramotno ponašanje, Tužilaštvo je Ustavnom sudu “pravdalo” time kako ne postoji zakonski rok za rješavanje prigovora oštećenih. “Zaboravili” su, međutim, da je zakonski rok za završetak istrage šest mjeseci. I da samo, u složenim predmetima i uz obavezno odobrenje glavnog tužioca, rok može biti produžen za dodatnih šest mjeseci.
– Postoji nešto što se zove razumni rok. Razumni rok u cilju zadovoljenja pravde, u cilju opštih principa koji su uspostavljeni međunarodnim pravnim noramama i Ustavom zagarantovani. Ta odluka je politički motivisana, jer slučaj “Dobrovoljačka ulica” najbolje oslikava početak, a kasnije i karakter rata, i najbolje pokazuje ko je želio sukob – smatra Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina.
A presretnute radio veze, zapisnici sa sjednica Predsjedništva i rezervacije prostorija FIS-a i gradskog SUP-a za smještaj zarobljenika, pokazuju ko je naređivao napade na kolonu ЈNA u dogovorenom povlačenju, na sanitetska vozila, bolničare, kuvare ili portire u Domu ЈNA. Јoš samo da se tužioci u sljedeća tri mjeseca sjete da imaju vlastiti arhiv.
RTRS
