U Doboju je dvanaest maloljetnih lica smješteno u osam hraniteljskih porodica, a raspisan je poziv za nove hranitelje koji bi preuzeli obavezu za brigu o djeci da ne bi bila smještana u ustanove socijalnog staranja, rekao je direktor dobojskog Centra za socijalni rad Vedran Mitrović.
Mitrović je rekao novinarima da se u takozvanom specijalnom hraniteljstvu nalaze tri lica koja pripadaju kategoriji djece sa posebnim potrebama, te zavisnicima od psihoaktivnih supstanci.
“Od januara iznos koji se plaća za redovno hraniteljstvo je 793 KM i 1.050 KM za specijalno hraniteljstvo. To se odnosi na usluge samog korisnika i za nadoknadu za rad hranitelja”, naveo je Mitrović.
Mitrović je dodao da je Pravilnik o hraniteljstvu tačno definisao da u jednoj hraniteljskoj porodici mogu biti do tri lica, izuzev u okolnostima kada postoji porodična veza – broj može biti i veći.
Sociolog Ana Bjelogrlić rekla je da dobojski Centar nema dovoljan broj prijavljenih hranitelja, naročito mladih.
Ona je pojasnila da se potvrda o hraniteljstvu dobija nakon pozitivnog sintetizovanog izvještaja socijalnog radnika, psihologa, pravnika, sociologa i defektologa, i da hranitelj zajedno sa članovima njegove porodice prolazi obuku.
“Cijela procedura može trajati dva do tri mjeseca”, navela je Bjelogrlićeva i dodala da po okončanju obuke hranitelji prilikom odabira najčešće ne insistiraju na tome da dijete mora biti određenog pola, dobi ili nacionalnosti, koliko na tome da se djetetu pomogne.
Bjelogrlićeva je istakla da status hraniteljske porodice mogu dobiti i srodničke porodice, te navela da je na području Doboja trenutno petoro djece smješteno u četiri takve porodice.
Samohrana majka Zorka Kaišarević iz Doboja je, pored tri biološka djeteta, u proteklih 14 godina kao hranitelj izvela petoro djece.
“Najbolnija stavka hraniteljstva je kada djeca treba da odu, a nemaju gdje. Ustanova nema obavezu da ih pridrži, podrži, bar radno mjesto obezbijedi”, rekla je Kaišarevićeva.
Ona kaže da pod humanitarnim staranjem i dalje ima dječaka Abdulaha.
“Šta sad? Ne mogu dijete baciti na ulicu, 14 godina bio je kod mene”, istakla je Kaišarevićeva.
Ona naglašava da je najveća radost hraniteljstva “iščupati” dijete iz traume, a najteže je nositi se sa njihovim emocijama.
“Spasiti jedan život je puno. Ako dijete iščupam iz specijalne škole i pošaljem na fakultet – mislim da to vrijedi raditi”, poručila je Kaišarevićeva.
Foto: rtvdoboj.org
Izvor: SRNA
