Čitalačke navike kod djece stiču se od malih nogu, a one otvaraju svijet priča, slikovnica i knjiga, odnosno put ka koncentraciji, opismenjavanju, razvoju mašte i cjeloživotnom učenju, rekla je Srni bibliotekar dobojske Narodne biblioteke Ivana Bukejlović.
Bukejlovićeva je ukazala da rano čitanje utiče na poboljšanje sposobnosti izražavanja, slušanja, pamćenja i koncentracije, i da se vrlo brzo prepoznaju djeca kojima roditelji čitaju.
Ona je navela da Odjeljenje za djecu “Karlo Kolodi” dobojske Narodne biblioteke s ciljem stvaranja čitalačkih navika organizuje niz radionica za najmlađe sugrađane, poput čitanja priča za djecu predškolskog uzrasta, zahvaljujući kojima se u odnosu na raniji period povećava broj djece koja dolaze u biblioteku.
“Tokom radionica uočavam da sa svakom novom generacijom djeca dolaze sa slabijom koncentracijom i kraćom pažnjom”, rekla je Bukejlovićeva i dodala da su djeca bez izuzetka zainteresovana za sve što im se predstavi na zabavan način.
Ona tvrdi da djeca vole da su uključena u rad, a uključuju se kada im je sve jasno.
Da bi se to postiglo, prema njenim riječima, treba imati mnogo ljubavi prema poslu, ali i iskustva i znanja na koji način i kojim štivom prići djeci različite dobi da se kod njih probudi radoznalost.
“Radionica je podijeljena u dva dijela. U prvom djelu djeca zajedno sa bibliotekarom čitaju priču, a u drugom im se objašnjava kako mogu da čitaju na osnovu ilustracija, podijele im se slikovnice i oni svi zajedno čitaju, i to bude zanimljivo”, rekla je Bukejlovićeva.
Ona je istakla da odabir štiva zavisi od uzrasta, te da se radi o provjerenim piscima, ilustratorima, ali ključnim smatra da su rečenice jasne i djeci razumljive, ilustracija dovoljno interesantna i jasno pruža informaciju o čemu se tu radi.
“Sa dugim rečenicama ne mogu održati pažnju djetetu od četiri ili pet godina. Rečenica mora biti kratka, jasna i interesantna, kao i ilustracija, a što je sve odlika kvalitetne slikovnice”, rekla je Bukejlovićeva.
Ona je pojasnila da se vrlo oprezno mora čitati i voditi računa o tome kada promijeniti ton, naglasiti riječ i dijelove priče, te postaviti pitanje, pritom dati pažnju svakom djetetu.
“Kada nešto pitam, ako muca ili zamuckuje, ja sačekam. Ono će svoje reći ili neće. Samo strpljenje, ljubav i mnogo rada dovešće do toga da se dijete osjeća prijatno, a to je ključno”, istakla je Bukejlovićeva.
Prema njenim riječima, prepoznaju se djeca sa kojima se radi kod kuće, i uz male izuzetke, ta djeca se lako uključuju u rad i razgovor, te ne prezaju pred nečim novim što ne znaju.
“Nisam osoba od autoriteta već stvaram ambijent da prilikom prvog dolaska u biblioteku djecu uvedem u svijet knjiga na najljepši način, da se osjećaju lijepo, jer u suprotnom ponovo neće doći”, rekla je Bukejlovićeva, dodavši da je značajno i to što je prostor dječijeg odjeljenja namjenski opremljeno i prilagođeno djeci.
Da program sa djecom predškolskog uzrasta daje efekte Bukejlovićeva ukazuje na reakcije tokom ponovnog susreta u okviru programa dobrodošlice za prvačiće, koji se organizuje tokom besplatnog upisa u biblioteku za učenike prvih razreda osnovnih škola.
Svjetski dan poezije obilježava se 21. marta i posvećen je popularizaciji čitanja, pisanja i objavljivanja stihova, te proučavanja pjesničkog izraza.
UNESKO je 1999. godine u Parizu proglasio 21. mart Svjetskim danom poezije.
Foto: srna.rs
Izvor: SRNA
