U vrijeme kada se na sve strane barata netačnim podacima, kada se štampaju knjige koje ne prenose provjerene činjenice i kada se štampaju lažni memoari ili opisuju navodno tačni događaji, čitaoci su još spremni da povjeruju dezinformacijama, posebno onima koje se puštaju na internetu.
“To povjerenje u tačnost štampanih tekstova izdavači bi trebalo da opravdaju i da se postaraju da ono što štampaju odgovara istini”, zaključak je istraživanja novinara koji su se bavili ovom temom u dodatku za knjige u nedjeljnom New York Timesu.
Tokom posljednjih nekoliko godina ispostavilo se da su knjige i članci veoma uglednih autora bile pune grešaka, a među takvim autorima su se našle i Naomi Volf, bivša izvršna urednica nedjeljnom New York Timesa, izvršni urednik Džil Ejbrenson, istoričar Džered Dajamond, stručnjak za biheviorizam i “ekspert za sreću” Pol Dolan, ugledni novinar Majkl Volf, i svi au oni na primedbe čitalaca da su našli dosta greška u njihovim terkstovima, odgovorili da bi u stvari izdavači trebalo da vode više računa o tačnosti tekstova koje štampaju.
Neki autori sami angažuju profesionalne korektore stručnjake za nalaženje grešaka. Mnogi urednici velikih izdavackih kompannija uveli su rigorozno provjeravanje tačnosti podataka prije nego što ih štampaju.
Svaki put kad izbije skandal zbog netačnih podataka u nekoj knjizi, svi se pitaju gdje su stručnjaci koji treba da provjere tačnost, a jedino nije utvrđeno čija je obaveza da plati tu dodatnu korekturu.
Takvo provjeravanje tačnosti podataka oduzima puno vremena i veoma je skupo, a izdavači i u SAD jedva sastavljaju kraj sa krajem.
Standardni odgovor izdavača kada ih neko upozori da su pogriješili je “mi vjerujemo našim autorima”, rekao je novinar Gabrijel Šerman, koji je platio čak dvojicu stručnjaka da provere podatke i brojeve koje je on pominjao u knjizi i navodno im je platio 100.000 dolara od avansa koji je dobio za knjigu “Najjači glas” 2014. godine.
Knjiga, inače, govori o sudskom sporu između kontroverznog Rodžera Ejmsa i kompanije Fox news, a autor je poslije izjavio da mu je žao što izdavač nije uvidio važnost provjere svih podataka, jer, kako je rekao, na taj način zaštitili su se od optužbi.
Izdavači već dugo tvrde da bi provjeravanje tačnosti podataka u svakoj knjizi bilo veoma skupo i da odgovornost ide “na dušu” autora koji dobija autorska prava.
Privatno, izdavači se slažu da bi trebalo da preduzimaju više provjera tačnosti u knjigama koje štampaju pogotovo ako se radi o kontroverznim događajima i ličnostima.
“Ako pišete iole kontroverznu knjigu morate da računate da će se javiti kritičari koji će osporavati njenu tačnost”, izjavio je Kajli Poup, urednik i izdavač Novinarske revije Univertiteta Kolumbija.
Optužbe da su neki novinski tekstovi puni grešaka odmah se razglase na društvenim mrežama i to je automatski osnova za sudski postupak.
Tačnost tekstova je sada mnogo važnija, jer su knjige sve češće posvećene nekim osjetljivim temama i štampa se sve više knjiga koje nisu fikcija. U periodu od 2014. do 2018. knjige koje nisu fikcija, a koje se sve više kupuju, porasle su za 23 odsto, dok su knjige fikcije opale za 10 odsto.
Istovremeno, te dokumentaristicke knjige se mnogo pažljivije čitaju i čitaoci su odmah spremni da tuže autora i izdavača ako nađu neki pogrešan podatak.
Foto: Pixabay
Izvor: Nezavisne
