Italijanski trener Anrea Trinkijeri govorio je o periodu koji provodi u Partizanu.
Trinkijeri je prošle sezone došao u Beograd preuzevši srpskog giganta i momentalno uspostavio sistem po kojem je poznat.
Kako i sam priznaje, situacija je kada je došao bila jako teška.
“Prihvatiti taj posao je bilo ludilo, ali trenirati ekipu koja je toliko istorijski posebna je vrijednije od hiljadu ugovora. To je bio trenutak da uradim nešto što će mi dati priliku da još bolje shvatim sve što sam radio ranije. U sali u kojoj ja radim je praktično cijela Kuća slavnih – ponekad tu svrate Danilović i Divac, Paspalj je uvijek tu. Činjenica da je na mom mjestu nekada sjedio Željko Obradović je veliki razlog za ponos”, rekao je Trinkijeri za italijanske medije.
Pedesetjedogodišnji stručnjak je prvi strani trener Partizana.
“Zaista sam i dalje šokiran da sam jedini strani trener u istoriji kluba, naročito kada imam na umu da je obim moje misije toliko veliki. Klub prati dva miliona navijača i imate mnogo odgovornosti. U Srbiji kažu da se za Partizan ne navija, nego da se on voli. Klub u koji sam došao imao je beskonačnu istoriju, ali je bio u teškom trenutku i oni su od mene očekivali da mu podignem energiju i moram da kažem da smo zaista napredovali”.
Trinkijeri je već neko vrijeme, zbog pandemije koronavirusa, u Italiji.
“Jako je bilo komplikovano vratiti se pošto su svi letovi otkazani, a granice su zatvorene između svih balkanskih zemalja. Osim toga, do 12. marta sam sa Partizanom igrao utakmice, a kada sam uspio da se vratim u Italiju, morao sam da provedem neko vrijeme u izolaciji sam sa sobom. Tek sam onda mogao da se pridružim porodici u Kremoni”, objasnio je Trinkijeri.
Pored crno-bijelih, Trinkijeri je bio šef stručnog štaba, pored ostalih, i Bamberga, Uniksa, reprezentacije Grčke, Kantua…
“U Njemačkoj je sve fantastično organizovano i ne treba ni o čemu da brinete. U Bambergu sam radio sa Nikolom Melijem, italijanskim reprezentativcem koji je sada u NBA – on je jedan od napametnijih košarkaša sa kojima sam sarađivao. Ipak, u Njemačkoj i dalje posmatraju košarku kao čistu zabavu, igrači su kao zaštićene životinjske vrste, mi ipak imamo malo latino-duše u sportu. U reprezentaciji Grčke mi je bilo vrlo teško, ali bih to iskustvo ponovio – naučio sam zaista mnogo i dosta o tome kako je teško voditi reprezentaciju. U Rusiji je sve ogromno – temperature su nevjerovatne, svjetla, vremenske zone, ali se košarka ne nalazi na prvom mestu”, podvlači Trinkijeri.
Foto: Srđan Stevanović/Starsportphoto
Izvor: B92
