Sibirski grad Noriljsk je jedan od najsjevernijih naseljenih gradova na svijetu, nalazi se iznad arktičkog kruga. Međutim, Noriljsk je sve samo ne sniježna zemlja čuda, on predstavlja najzagađeniji ruski grad. Noriljsk je izolovan, zabranjen je za turiste i sagrađen je na ruševinama logora za prisilan rad.
Zašto je onda 177 hiljada ljudi izabralo da živi u ovom gradu?
Noriljsk, grad krajnosti
Skoro 400 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, niz rijeku Jenisej, nalazi se ruski grad Noriljsk. Jedini arktički grad veći od ovog je Murmansk, ali on nije pozicioniran toliko sjeverno.
Lokalna klima ovog grada je ekstremna. Prosječna temperatura u januaru je -26 stepeni celzijusa. Rekordno niska temperatura koja je zabilježena u ovom gradu je -53 stepena. U toku zime radnici ne mogu da stoje na stanici i da čekaju autobus, jer se plaše da bi mogli da mogu da umru od posljedica smrzavanja.
Skoro tri mjeseca u godini, u ovom gradu nema dnevne svjetlosti. U junu i julu ne pada mrak. Tajna opstanka ovog grada, uprkos okrutnoj klimi, je bogatstvo metala koji zakopan ispod snijega.
Noriljsk se nalazi na jednom od najvrednijih nalazišta metala na svijetu. Metalne rezerve u noriljskim rudnicima su najveće na zemlji sa gotovo dvije milijade tona.
Ovaj grad je postao jedan od najvećih proizvođača nikla i najveći je izvor paladijuma na svijetu. Paladijum se koristi u elektronici i najvrijedniji je metal, jedan gram ovog metala košta 48 dolara(1 unca košta preko 1.500 dolara). Pored njih, ispod snijega se nalazi i prilična količina snijega.
Noriljske rudnike je pod sovjetima prvobitno kontrolisala državna kompanija, „Noriljski Nikl“. Rudnici su 1993. godine privatizovani i danas nose naziv „Nornikl“.
Ovi rudnici zapošljavaju oko 80.000 ljudi. Kompanija i danas mami radnike da rade u ovom mračnom gradu punog topionica, rafinerija i ruševina, za relativno veću platu nego što nude druge konkurentne firme – prenosi All that interesting.
Grad koji su osnovali zatvorenici
Noriljsk je osnovan u ranim dvadesetim zbog količine mineralnih sirovina, ali je grad zvanično osnovan 1935. godine pod liderstvom sovjetskog vođe Jozefa Staljina. On je uspostavio sistem kampova za prinudni rad (gulage), od kojih je jedan premješten u Norljisk kako bi kopao metale ispod permafrosta (trajno zamrznuto zemljište).
Ovaj gulag je nosio naziv “Noriljlag” i većina zatvorenika su bili političkih neistomišljenika sovjetskog vođe. Između 1935. i 1953. godine, procijenjeno je da je tamo poslato preko 650 hiljada zatvorenika. Uslovi u gulagu su bili ekstremni, kao i na Arktiku. Zatvorenici su radili do 14 sati na dan bez sigurnosne opreme.
“To je bio težak rad. Nismo imali slobodne dane, osim kada je napolju bilo minus 45, minus 50. Bilo nam je dozvoljeno da napišemo samo jedno pismo godišnje. Nije bilo dopušteno da posjedujemo bilo kakve fotografije svoje porodice”, istakao je jedan od preživjelih zatvorenika.
Neki zatvorenici gulaga su bili toliko očajni da su amputirali sami sebi ruke kako više ne bi mogli da rade. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, počeli su ustanci u gulazima. „Noriljlag“ gulag je zatvoren, ali procjenjeno je, da je do tada 250 hiljada zatvorenika već izgubilo svoj život.
I dan-danas nailaze na ljudske ostatke u toku ljetnjeg odmrzavanja. U njihovu čast Noriljsk je osnovao muzej koji je posvećen zatvorenicima gulaga.
Civilizovan život u gradu krajnosti
Kao što je i očekivano, između ekstremne hladnoće i produženih perioda tame, većina aktivnosti u gradu se dešava unutra. Međutim, postoje i one hrabre duše koje se pridružuju lokalnom plivačkom klubu i zajedno sa njima zaranjaju u lokalne rijeke grada.
Stanovnici Noriljsk nazivaju ostrvom, dok je ostatak Rusije za njih „glavna zemlja“. Lokalci koji dobiju priliku da napuste grad, ne žele da se vraćaju. “Njujork Tajms” je, jednog stanovnika ovog zatvorenog grada, pitao kako se osjeća nakon što je posjetio druge dijelove Rusije, na šta je on odgovorio:
“Zaista ne želim da se vratim. Spreman sam da uradim sve što je potrebno samo da ne moram da letim nazad”.
S druge strane, tu su i stalni stanovnici koji su ponosni što uspijevaju da napreduju svakog dana u tako ekstremnom mjestu.
Noriljska krvava rijeka
Nažalost, rudarstvo u Noriljsku je stvorilo košmar za životnu okolinu, koji Rusija sporo čisti. Noriljsk je konstantno prvi na listi najzagađenijih gradova na svijetu, posebno zbog visoke koncentracije sumpor-dioksida koji se stvara prilikom procesa topljenja. Nekoliko godina se u ovom malom gradu proizvodio štetniji gas nego u cijeloj Francuskoj.
Rudarske emisije uništile su šumska područja, veličine savezne države Roud Ajlend. Izlivanje iz postojenja nikla(2016) obojilo je obližnju rijeku Daldikan u crveno, zbog čega je dobila nadimak “Krvava rijeka”. Smrt izazvana respiratornim bolestima je u ovom gradu veća nego u cijeloj Rusiji.
Međutim, “Nornikl” je preduzeo korake da umanji svoj uticaj na životnu sredinu i stanovnike. Ugasili su 2016. godine svoju topionicu iz 1942. godine, jer je bila najgori emitor simpor-dioksida. Ovaj postupak je imao određeni efekat, pa su emisije sumpor-dioksida do 2019. godine smanjene za 200 hiljada tona. Uprkos tome, “Nornikl” je i dalje najgori zagađivač sumpor-dioksidom, tri puta više zagađuje od drugog najgoreg, elektrane uglja u Krielu koja emituje 714 hiljada tona.
“Nornikl” planira da potroši 3.5 milijarde dolara kako bi pomogao modernizaciju rudnika i čišćenje emisija. Grad nema drugu opciju, sem da postane žrtva klimatskih promjena koje su prouzrokovali sopstvenim zagađenjem.
Kako globalne temperature rastu, permafrost na kojem je sagrađen Noriljsk se odmrzava, što predstavlja još jedan razlog za uzbunu u najekstremnijem ruskom gradu.
Foto: N.N.
Izvor: Nezavisne
