Prema podacima MUP-a u 2023. godini evidentirano je 1.034 slučaja nasilja u porodici što znači da svaki dan imamo više osoba koje pozovu broj 122 i zatraže pomoć policije.
Samo u Banjaluci tokom jaunara ove godine, policija je zabilježila 24 slučaja nasilja u porodici, a tokom prošle godine 487 slučaja.
Statitstika potvrđuje da je nasilje u porastu, ali je poražavajuća činjenicu da mnogi slučajevi završe bez sudskog epiloga i kazne za počinioca.
“Muškarac iz Gradačca ubio suprugu”, “Pesnicom udario ženu na stanici”, “Pretukao suprugu pred bebom”, “Nasilnik cijelu noć mučio i tukao ženu”, samo neki od naslova koje svakodnevno viđamo u medijima.
Samo na području grada Banjaluka, u januaru ove godine, prijavljena su 24 slučaja nasilja u porodici.
Iz policije kažu da je broj slučajeva koji nije pravljen daleko veći, ali i da je primjetan povećan broj prijava psihičkog nasilja.
– Ako gledamo uporedne podatke u januaru prošle godine za januar 2024. godine, zabilježeno je 16 slučajeva a ove godine 24 slučaja. Najčešće žrtve nasilja prijavljuju nasilje – rekao je Siniša Kojdić, načelnik Odjeljenja za opšti kriminalitet, PU Banja Luka.
U prosjeku, četiri osobe dnevno pozovu broj 1264 SOS telefona i potraže pomoć. Policija je ta koja prva izlazi na teren i procjenjuje rizik za žrtvu, a potom određuje mjeru zaštite. Konačna odluka o mjerama zaštite je na sudovima. Iz Fondacije Udružene žene, kažu da je veoma mali procenat izdavanja hitne mjere zaštite za žrtvu.
– Broj mjera koje predloži policija kojima trenutno treba zaštita za žrtvu je negdje 10 odsto. Za prvih pola godine u 2023. godini bio je 14 odsto – istakla je Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene”.
Iz nevladinog sektora ukazuju i na propuste u vođenja istrage i kažvanju počinilaca. Navode prošlogodišnji primjer iz Gradačca, kada je sudija odbila zahtjev policije da nasilniku zabrani pristup supruzi, koju je on nedugo nakon toga brutalno likvidirao. Iako je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici jasan i omogućava i hitne mjere zaštite – udaljavanje počinioca iz stambenog prostora, te zabranu približavanja na određenu udaljenost, u praksi stvari ne funkcionišu.
– Svi smo svjedoci i da su preblage kazne i da jednostavno nisu adekvatne procedure – naglasila je Samra Filipović Hadžiabdić, direktorka Agencije za ravnopravnost polova u BiH.
Zbog procedura, nedostatka dokaza ili nečeg trećeg, često, nasilje u porodici ne dobije sudski epilog. Počinioci ostaju na slobodi, a žrtva u strahu bez povjernja u pravosudni sistem.
Foto: rtrs.tv
Izvor: RTRS
