Vremenski fenomen koji nastaje kao posljedica jakih požara u idućoj deceniji mogao bi postati učestala pojava. To izaziva paniku među naučnicima, jer se čak i vatrogasci pred vatrenim olujama mogu samo povući, budući da ne mogu mnogo toga učiniti kako bi spriječili njihovo razorno divljanje.
Veliki požar iz 2016. godine, koji je dobio naziv Zvijer, razorio je Fort McMurray u Alberti i prisilio 88.000 ljudi na evakuaciju, spalivši 2.400 domova na svom putu.
Naučnici su tada primijetili da je Zvijer izazvala čudnu pojavu – stvaranje “vatrenih oblaka” koji su sposobni kreirati vlastite vremenske prilike. Ovaj rijetki vremenski fenomen pojavio se nedavno u jugoistočnoj Australiji, gdje su požari spalili skoro 110.000 kvadratnih kilometara zemlje i gdje je trenutno aktivno još 100 požara, piše NBC News.
Naučnici objašnjavaju da je vatrenih oblaka sve više otkako klimatske promjene utiču na to da požarne sezone traju duže.
Vatreni oblak, poznat pod nazivom pirokumulonimbus, može proizvesti munje, gromove i tornado vjetrove kako bi izbacivao usijani žar iz sebe – što doprinosi još bržem širenju požara.
Mike Fromm, meteorolog iz Washingtona, proučavao je ove oblake u posljednje dvije decenije i ne krije da je na početku svog istraživanja bio u nevjerici nad onim što je imao pred sobom.
“Cijela pojava ovih oblaka bila je potpuno nepoznata naučnoj zajednici. U idućih 10 godina moraćemo se suočiti ne samo s tim da ovakvi oblaci postoje, nego i da su česti vremenski fenomen”, tvrdi Fromm.
Procjenjuje se da će godišnje čak 400.000 kvadratnih kilometara širom svijeta biti spaljeno zbog požara, ali nije poznato koliki postotak požara utiče na nastanak ovih oblaka. Međutim, ono što je poznato je da su prilično razorni kada se formiraju.
“Ove oluje su veoma intenzivne, nepravilne, opasne i teško ih je predvidjeti. U Fort McMurrayu su pirokumulonimbusi izazivali oluje u području koje se prostiralo na 20 do 30 kilometara”, kaže Mike Flannigan, direktor udruženja koje se bavi zaustavljanjem požara, a koje je ogranak Univerziteta u Alberti.
U februaru 2009. godine šest vatrenih oblaka prešlo je preko australijske države Victorije izazvavši jedan od najrazornijih požara na ovom kontinentu.
Naučnici nisu sigurni zbog čega neki požari utiču na stvaranje vatrenih oblaka, a drugi ne, ali znaju da su im potrebna tri uslova za formiranje: toplina, suša i vjetar. Ponekad požari velike jačine mogu dovesti do podizanja pepela, dima i vodene pare u vazduh, a kako se taj topli vazduh hladi i zgušnjava, formiraju se oblaci, što je sličan proces kao i kod obične grmljavine.
Iako je potrebno još istraživanja, postoje indikacije da vatrene oluje u budućnosti mogu postati češća pojava. Studije su pokazale da globalno zagrijavanje isušuje neke regije, pojačavajući učestalost i jačinu požara, a samim time i vjerovatnost za formiranje vatrenih oblaka.
Ova vrsta oblaka primijećena je i u drugim dijelovima svijeta – u Južnoj Africi, Portugalu i u Argentini.
Efekat sličan onom koji imaju vulkani
Među naučnicima raste zanimanje za vatrene oblake zbog povećanog rizika od njihovog formiranja i zbog nepoznavanja njihove divlje prirode. Kada jednom bukne vatrena oluja, vatrogasci mogu malo toga učiniti kako bi je zaustavili, pa je najbolje skloniti se na vrijeme.
Osim toga, naučnike zanima i kakav uticaj ovi oblaci imaju na klimu. Studija iz 2018. godine otkrila je da je količina aerosola (dima i magle) iz vatrenih oblaka koja ode u stratosferu jednaka količini dima koja nastane tokom prosječne vulkanske erupcije. Komadi pepela i druge čestice mogu uticati na spuštanje temperature planete, jer upijaju Sunčevu radijaciju, smanjujući količinu Sunčevih zraka koje dopiru do površine Zemlje. Na primjer, erupcija vulkana Mount Saint Helens 1980. godine pomogla je da se temperatura Zemlje spusti za 0,1 Celzijusov stepen.
Foto: pixabay.com
Izvor: Klix
