Vjenčanje Milice i Mladena, koji su u osmoj deceniji stali na ludi kamen, podsjeća na najljepše ljubavne priče koje gledamo samo na filmovima.
Hrabra odluka ovog para da u penzionerskim godinama započnu zajednički život najjlepša je vijest iz Kotor Varoša ovih dana. Milica Milić (78) i Mladen Čolić (73), i njihova neobična priča, pravo su osvježenje u moru sumornih dešavanja oko nas i pokazatelj da nikad nije kasno da ostvarite svoje želje.
Upoznali su se u vihoru rata, ali tek nakon 25 godina životni putevi su im se opet spojili i jedno davnašnje poznanstvo krunisano je brakom, kako vjera i običaji nalažu. Što je još ljepše, veliku podršku i razumijevanje su dobili od svoje najuže familije, kojima je u svemu najvažnije da su njih dvoje srećni i zadovoljni.
Iako su oboje iz okoline Kotor Varoša i sada žive u ovom mjestu, Milica i Mladen su se upoznali u Banjaluci prije četvrt vijeka, u najgorem periodu, za vrijeme rata u BiH, kada je najvažnije bilo sačuvati glavu i svoje najmilije. Putevi su im se razdvojili, a ponovo su se čuli tek prije nekoliko mjeseci.
Milica je rodno Kruševo brdo zamijenila Banjalukom, gdje je živjela 45 godina. U međuvremenu je još, kako i sama priča, lunjala, radila mnogo kako bi kao samohrana majka othranila dvoje djece, kćerku Borjanu i sina Boru. Mladena je put iz Boljanića odveo u Hrvatsku, gdje ga je zadesio nesretni rat, zbog čega je izbjegao u Banjaluku. I upravo u toj Banjaluci ovo dvoje ljudi se upoznalo.
– Nisam tada bila zainteresovana za udaju, puno sam radila, važno mi je samo bilo da djecu izvedem na pravi put. Mladen je u međuvremenu otišao u Srbiju, nisam ga ni čula, ni vidjela. Djeca su porasla, odselila se u inostranstvo, žive svoje živote, a ja sam vremenom zapala u samoću i melanholiju. I tako, prije pet mjeseci nazove mene dobra drugarica iz Beograda i kaže da ima jedan gospodin koji hoće da se čuje sa mnom – priča nam novopečena mlada kako je sve teklo.
Foto: Etno selo Ljubačke doline/Facebook
Malo, po malo, dvoje penzionera se sve češće čulo telefonom, pričali su i jedno drugom uljepšavali samačke dane.
– Meni je nestala monotnija, trgla sam se, a poslije nekog vremena sa kćerkom sam otišla u Beograd i tada smo se konačno i vidjeli. Bilo mi je iznenađenje nakon toliko godina da se sretnemo; to je sve božje čudo – govori Milica s radošću u glasu.
Nijednog momenta nije bilo govora da će ovo dvoje zajednički život otpočeti u „grijehu“; brak se mora ozakoniti, kažu, pred bogom i ljudima.
– Brak je svetinja i pred bogom se nikada nije grijeh udati – poručuju vremešni mladenci.
Bilo ih je stid djece i porodice, ali su od njih dobili samo najveće mogu razumijevanje. Miličina djeca i zet pomogli su im oko organizacije venčanja, biranja svečanih odijela, a sudbonosno „da“ izgovorili su prošle sedmice u etno selu „Ljubačke doline“, čiji su domaćini takođe srećni i ponosni što su bili dio ove nesvakidašnje priče.
Posebno zadovoljstvo mladencima je bilo što ih je vjenčao matičar Đuro Ivanović, porijeklom iz Miličinog rodnog mjesta.
Svečani ručak
Novopečeni par sreću je podijelio s najužom rodbinom, a ostatku familije svoju vezu objelodanili su tek poslije nekoliko dana, na velikom svečanom ručku. Neki su već naslućivali, drugima je njihov brak bio veliko iznenađenje, ali kada su se utisci slegli svi su im, naravno, od srca čestitali.
Novopečeni mladenci uživaju u prvim zajedničkim danima, sa nešto penzije i baštice oko kuće, ali sa mnogo ljubavi i poštovanja koračaju dalje kroz život.
