Nema mira i spokoja u Stanarima otkako je, u subotu 2. maja, ovu varošicu, u vrijeme policijskog časa, potresla još nerasvijetljena eksplozija.
Od te subote, san na oči pogotovo ne ide Slavenu Ćiliću i Trivunu Biliću, pekarima ovdašnje Pekare „Lugonjić“. Ne zbog prekomjernog posla, nego što su umjesto pečenog hljeba iz peći, samo pukom srećom, izvukli živu glavu – u eksploziji podmetnute bombe u toj istoj, plinskoj, peći.
Policija još istražuje koji je to monstrum, kako ga kvalifikuju ogorčeni mještani, drznuo da upadne u pekaru, u vrijeme kada nikog nije bilo od zaposlenih, ali i vanrednog stanja, policijskog časa i borbe protiv korona virusa, podmetne bombu u peć u namjeri da je onesposobi i dovede u opasnost zaposlene.
Tek sada su toga svjesni, dok, kako kažu, ni oka ne mogu da sklope, pekari Ćilić i Trivun. Oni su aktere svojevrsne horor scene, za koju su do sada mislili da mogu da vide samo na filmskom platnu. A, ne u Stanarima, i na njihovom radnom mjestu, gdje su došli samo da zarade koru hljeba.
– Nisam mogao ni sanjati da idem na posao, da upalim peć, kao što sam tog dana i uradio, a da me tamo čeka i prijeti mi – bomba! Kada je grunulo, pomislili smo da je, možda, peć eksplodirala sama od sebe. Tek, nakon što se sve sleglo, a mi se povratili od detonacije, kada smo, uz popucalo staklo na peći, uočili gelere po tijestu i, potom, kašiku, bili smo svejesni da smo meta bombe kašikare. Jasno je da je ovo i pokušaj ubistva, kaže za naš portal pekar Trivun, još u šoku i nevjerici da su geleri bombe prštali u Stanarima, 25 godina od završetka rata.
Od eksplozije, u ušima i sada tutnji njegovom kolegi, dugogodišnjem pekaru, Slavenu Ćiliću. Tog dana on je pripremao tijesto, a kolega Trivun, upalio je peć da se zagrije. Baš kako je i računao još nepoznati monstrum, kada se peć zagrijala, onda je i – grunulo. I bomba i peć, vrijedna tridesetak hiljada maraka.
– Očekujemo da policija što brže otkrije ko nam je ugrozio živote podmetanjem bombe. Sada u strahu dolazimo na posao, da samo prehranimo svoje porodice, pitajući se koja nas to naredna opasnost vreba?, ogorčen je Ćilić.
Svi zaposleni ističu da između njih i vlasnika, zbog izuzetne korektnosti, vlada obostrano povjerenje, o čemu svjedoči i činjenica da poslovima upravljaju iz Austrije.
Uglas se u Stanarima, ne samo slažu nego i od istražnih organa zahtijevaju da se otkrije počinilac ili počinioci, ovog čina.
Svoj glas diže i ovdašnji privrednik Božidar Lugonjić, vlasnik kafe bara „Vožd“.
– Od te eksplozije ljudi su zgroženi i isprepadani. Eksplozije bombe poslije toliko godina od završetka rata. Zanimljivo je, ko je to mogao doći u vrijeme policijskog časa, upasti u tuđi objekat i postaviti eksplozivnu napravu. Očito da je to neko ko je dobro poznavao ne samo teren, objekat, nego i raspored mašina i svega ostalog. Ili je u to bio upućen, smatra Božidar.
Ovaj, inače, svojevremeno policajac, ubrzo se našao na poprištu eksplozije. Vjeruje da su njegove nekadašnje kolege, koje su izuzele i sigurnosne kamere, korektno izvršile uviđaj.
Baš kao što je i objelodanio naš portal, Božidar nam je potvrdio da je nepoznati „bombaš“ ostavio tragove kod potočića, koji je, očito, preskočio prije nego što će upasti na stražnji ulaz pekare. U vrijeme, tog dana, policijskog časa od 12, do smjene u 16 časova, kada u pekari nije bio niko od zaposlenih. Peć je upaljena petnaestak minuta kasnije da bi nešto prije 17 časova odjeknula eksplozija.
Uznemireni stanovnici Stanara kažu da nisu ni sanjali da među njima živi neko ko je spreman da nekog angažuje ili sam podmetne bombu, i to u „njihovu“ peć za proizvodnu hljeba.
Jedna od zgranutih je i Milka Lazić, prva komšinica Lugonjića. U prvi mah je i ona pomislila da je riječ o mogućoj eksploziji plina.
I ona je upoznata sa ranijim prijetnjama porodici Lugonjić i, nakon ove eksplozije u njihovoj pekari, pita se jeli potrebno da „padne mrtva glava“, da bi se nešto preduzelo i počinioci priveli pravdi.
– Lično sam, sa suprugom, bila svjedok kada su, prije neku godinu, komšinici i vlasnici pekare Snježani putem telefona upućene najstrašnije prijetnje smrću djeci, i da će i im sve biti porušeno i spaljeno. Sve nas je prepala ta eksplozija i ne možemo se osloboditi straha. Čekamo efikasnu intervenciju policije, kategorična je Milka.
Vlasnici pekare, Snježana i Goran Lugonjić, iz Austrije su nam u telefonskom razgovoru potvrdili sve ranije prijetnje. Međutim, nadali su se da su telefonske prijetnje „da će biti pobijeni, zajedno sa djecom, da će im u plamenu nestati imovina, kao i u četiri navrata oštećenje dostavnih vozila“, stvar prošlosti. Sve je prijavljeno policiji, ali oni koji su prijetili i atakovali nikada nisu otkriveni, ni kažnjeni.
Snježana i Goran kažu da više od 25 godina zahvaljujući svom mukotrpnom radu u Austriji podižu porodicu i imovinu. Tamo su im rođena djeca i unučići, ali rodni kraj ne zaboravljaju.
– Ubrzo po osnivanju opštine Stanari, odlučili smo da u razvoju rodnog kraja, uz svakoliku pomoć, damo doprinos i podizanjem pekare, uz zaposlenje više radnika, prisjećaju se Lugonjići.
Snježana dodaje da njen suprug Goran, nimalo lakim svakodnevnim radom na baušteli, nastoji da osigura porodičnu egzistenciju.
– Istovremeno, svi smo i emotivno vezani za tu pekaru u rodnim Stanarima. Pa i naši unučići kojima je posebno zadovoljstvo da, uživajući u tom čarobnom mirisu tek pečenog hljeba, borave baš u toj pekari, u kojoj je, eto, eksplodirala bomba. Bila im je i želja da u njoj prespavaj, ne krije Snježana svoje ushićenje, sada potisnuto novim ogorčenjem.
Lugonjići, koji kako kažu nisu nikome dužni a prema svima su korektni, čuvarima reda postavljaju pitanje koliko su kao građani bezbjedni po dolasku u Republiku Srpsku i Stanare.
Međutim, čvrsto najavljuju da nipošto neće odustati od rodnog kraja i svoje pekare.
– Nećemo da griješimo dušu i da na konkurenciju ili bilo koga upiremo prstom, kao krivca. Imamo povjerenje u policiju, želimo i očekujemo da profesionalno završi svoj posao, poručuju Snježana i Goran Lugonjić, uz zahvalnost mještanima Stanara, na tom istom insistiranju, koji gelere bombe, zapravo, doživljavaju i kao uperene na sve njih.
Novinar: Ninko Đurić
Foto: mojabanjaluka.info
Izvor: mojabanjaluka.info
