Londonski toranj je možda najpoznatija tamnica i groblje na svijetu. To je mjesto gdje su Ana Bolen, Tomas Mor i mnogi drugi izgubili živote. Ipak, tokom velikog dijela istorije tornja, koja je duga 950 godina, ova kula je bila cvjetajuća palata.
U kompleksu srednjovjekovnog dvorca su bile kapele, pabovi, kancelarije i rezidencije za stotine građana Londona koji su održavali toranj u životu. Prvi kostur pronađen tamo u skoro 50 godina podsjeća javnost da nisu svi koji su umrli tamo sreli oštricu sjekire. Dva netaknuta kostura – jedan žene koja je umrla kada je imala oko 40 godina i jedan sedmogodišnje djevojčice – skoro su pronađeni u povezanim rakama ispod kapele svetog Petra ad Vincula. Ovi skeletoni su prvi koji su otkriveni još od sedamdesetih godina i takođe prvi potpuni kosturi ikada pronađeni u tornju. Njihove kosti analizirali su osteoarheolozi i kuratori. Ova analiza je otkrila da su i žena i dijete živjeli neudobnim životom radničke klase. Sudeći po kuratoru Alfredu Hokinsu, ovo znači da toranj nije bio samo mjesto gdje su vršena pogubljenja izdajnika i aristokrata, već je bio i groblje za mnogo ljudi iz nižih klasa koji su tamo živjeli i radili.
“Ova dva kostura su prvi koji su pronađeni u ovom kraljevskom utvrđenju, a koji se u potpunosti mogu analizirati. Oni su nam ponudili informacije o tome kako su živjeli normalni, obični ljudi tog vremena, što je nešto što ljudima često promakne”, rekao je Hokins.
Ova tvrđava je okupirana posljednjih 1.000 godina, ali moramo se sjetiti da to nije bila samo palata, tvrđava i zatvor, već i dom onima koji su tu živjeli i radili. Hokins i njegove kolege su otkrili kosture kada su izvodili arheološku analizu kapele svetog Petra ad Vincula pokušavajući je napraviti dostupnom ljudima u kolicima. Odmah ispred glavnog ulaza u crkvu naučnici su otkrili ostatke onoga što se činilo da je bila još i starija crkva, koja je imala srednjovjekovni pod. U podu su bila urezana dva groba, jedan do drugog. Dva kostura su pronađena na leđima, s nogama okrenutim prema istoku, što je bila tipična hrišćanska sahrana, kako su rekli kuratori. Analize su pokazale znakove bolesti kao uzročnika smrti i činjenicu da je žena patila od hronične boli u leđima. Nije bilo znakova nasilne smrti. Svi su znakovi upirali ka tome da su u pitanju dva stanovnika dvorca – ni kraljevski, ni zatvorenici – koji su živjeli i radili i na kraju umrli u tvrđavi.
Foto: nezavisne.com/Ilustracija
Izvor: Nezavisne
