Kvantni fizičari hrvatskog Instituta “Ruđer Bošković” dio su međunarodnog tima koji je napravio kvantnu komunikacijsku mrežu sa više korisnika, koju nije moguće špijunirati. Šta to tačno znači?
“Kvantne mreže i kvantna kriptografije već su zaživjele. Ljudi se sve više oslanjaju na taj razvoj, riječ je o sistemima koji se širom svijeta prave i implementiraju”, rekao je za Jutro Prve TV dr Martin Lončarić iz Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu.
Kako kaže, ključan je siguran prenos, jer tu su glavni problemi. Podaci moraju da putuju od jedne do druge strane, ili bakarnim žicama, ili vazduhom, ili na neki drugi način, i postoji mogućnost fizičkog presretanja.
Još je opasnije presretanje podataka putem operatera. Kada su u pitanju bezazleni podaci, to nije problem, ali kod mobilnog bankarstva to može biti opasno. Međutim, kako da znamo da naši podaci zaista i jesu sigurni?
“Garanciju nude prirodni zakoni. Kvantna mehanika, koja je prvo bila na nivou teorije, razvila se danas u niz kvantnih tehnologija. Morali bi da se izmijene zakoni fizike u svemiru, kako ni ova tehnologija ne bi radila pravilno”, objasnio je Lončarić.
S obzirom na to kako ovo dobro zvuči, postavlja se logično pitanje – zašto to nismo imali do sada?
“Do sada je implementiran niz kvantnih linkova. U Kini postoji 2.000 km dugačka kvantna komunikacija, u bankarskim sistemima takođe postoji, na primjer u Japanu”, kaže Lončarić.
Ipak, kako kaže, problem je to što nije lako da se prošire kvantne mreže. Na primjeru voki-tokija gdje korisnici komuniciraju međusobno, za 100 korisnika bilo bi potrebno 9.900 uređaja, a sa otkrićem Instituta “Ruđer Bošković” je slučaj “jedan uređaj – jedan korisnik”.
“Ulažu se ogromna sredstva u razvoj kvantne tehnologije. Mislim da se ne radi o budućnosti, već u sadašnjosti. Naše kolege naučnici širom svijeta implementiraju kvantnu tehnologiju, samo je pitanje vremena kada će doći do svakodnevnih korisnika”, zaključio je Lončarić.
Foto: depositphotos/welcomia
Izvor: B92
