Ekspert za borbu protiv terorizma DŽevad Galijašević izjavio je da je prilično potcijenjena uloga obavještajnih službi u kreiranju nestabilnosti, ali i regionalnih sukoba kako bi se riješio konkretan politički problem i realizovao poznat cilj.
Komentarišući izjavu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o obavještajnom prodoru Obavještajno-bezbjednosne agencije /OBA/ u Srbiju i praćenju srpskih zvaničnika, Galijašević je podsjetio na napad pripadnika ROSU na voz, sinhronizovani bošnjački i hrvatski politički napad na Srbiju, ugrožavanje Republike Srpske i pokušaj njenog ustavnog derogiranja i stalne optužbe, poput prljave propagandne matrice o genocidnoj pozadini nastanka.
Galijašević je istakao da u konfliktnim međunarodnim odnosima i eventualnom ratu emigracija može uvijek da posluži kao baza za regrutovanje špijuna, terorista, obavještajaca, policijskih organa i slično.
– Tako je bilo i sa bošnjačkom emigracijom. Njihove veze sa obavještajnim službama Zapada datiraju iz perioda prije proteklog građanskog rata, čvrsto su izgrađene za vrijeme rata – prvo sa engleskom i francuskom obavještajnom službom, potom njemačkim BND i na kraju sa američkom CIA, da bi svoju kulminaciju doživjele tokom vazdušnih udara NATO-a na Republiku Srpsku, a potom na Republiku Srpsku Krajinu, i konačno, napadom na SR Јugoslaviju – razaranjem države, puteva, mostova i druge strateške infrastrukture, industrijskih pogona i cijelih fabrika, telekomunikacija, elektroenergetskog sistema – naveo je on.
Galijašević je rekao da se akcije nisu desile same od sebe – mnogo aktera je djelovalo u tom pravcu i na planu realizacije ove agresije na srpski etnički prostor.
Prema njegovim riječima, bošnjačke emigrantske organizacije, posebno njihove rukovodeće strukture, su u stranim obavještajnim službama tražile i našle oslonac za realizaciju svojih planova, a obavještajne službe u njima agenturu spremnu da bespogovorno izvršava naloge.
– Dakle, svi oblici djelovanja bošnjačke emigracije bili su u funkciji i pod kontrolom stranih obavještajnih službi i zato se može reći da u istoriji nije bilo sličnog primjera da je neka emigracija tako efikasno korištena u subverzivnim aktivnostima i funkciji ostvarivanja planova Zapada – istakao je Galijašević.
Veći dio emigranata je, prema njegovim riječima, prošao specijalne logore i obuke – u Hrvatskoj, Pakistanu, Saudijskoj Arabiji, Јordanu, Albaniji, Turskoj, Iranu, Njemačkoj u kojima je započeto njihovo grupisanje i selekcija od obavještajnih službi.
– Istovremeno, finansijski i logistički su podržane aktivnosti na razvoju Izetbegovićeve tajne službe AID i njene specijalne paravojne jedinice `Ševe` zadužene za politička ubistva, likvidacije nepodobnih i kreiranje zločinačkih terorističkih akcija u vlastitoj zoni odgovornosti i prostoru pod vlastitom kontrolom sa jasnim planom lažnih optužbi i kompromitovanja neprijatelja, po cijenu velikih žrtava i vlastitih sunarodnika – rekao je Galijašević.
Prema njegovim riječima, AID je predstavljao nasljednika komunističke Službe državne bezbjednosti, a pripadnici i operativci su, osim brutalnosti i krvoločnosti, ipak ispoljavali nedovoljno poznavanje i prihvatanje islamskog učenja i islamskih vrijednosti.
To je, kaže on, bio glavni razlog zbog koga je Alija Izetbegović naložio Hasanu Čengiću – svom ministru odbrane, glavnom vojnom logističaru, osobi povezanoj snažnim vezama sa iranskim tajnim službama zbog kojih su Amerikanci iznudili njegovu smjenu 1996. godine – da formira autentičnu, muslimansku tajnu službu koja će svoje djelovanje i saradnju orijentisati isključivo prema islamskim državama i vladama. Ova tajna organizacija dobila je naziv MOS – muslimanska obavještajna služba.
Istovremeno je djelovala organizacija za pomoć zemljama trećeg svijeta, poznata TWRA, koju je vodio glavni “finansijski čarobnjak”, radikalni islamista iz Sudana Al Fatih el Hasanein, zadužen za skupljanje finansijskih sredstava koja su u načelu služila za bogaćenje nekoliko porodica i istaknutih pojedinaca u vrhu vlasti, a prije svega Izetbegovića, Čengića, Silajdžića, Ganića, Mahmutćehajića, Šabića, Alispahića.
– Ovaj novac, koji se skupljao u Beču, prividno je služio za trgovinu oružjem, ali on ničim nije doprinio jačanju odbrambenih sposobnosti Izetbegovićeve Armije BiH, već je poslužio za osnivanje nekoliko banaka ili privatizaciju bankarskog i industrijskog sektora u BiH – naveo je Galijašević.
On je istakao da je iz resursa koje je kontrolisala TWRA razvijena posebna vojno-obavještajna organizacija, osnovana u Beču pod imenom BIC – Bosanski informativni centar.
Galiješević je podsjetio da se Izvršnom naredbom broj 13470 predsjednika SAD iz 2008. godine tajne akcije definišu kao jedno od nužnih i najmoćnijih američkih spoljnopolitičkih sredstava.
Savremena definicija tajnih operacija /tajna modifikovana upotreba sile i ubjeđivanja/, dodao je on, koju je prihvatila CIA, je da su to “bilo koje tajne operacije ili aktivnosti određene za ostvarivanje uticaja na strane vlade, organizacije, pojedince ili događaje u podršci spoljnoj politici SAD”.
Foto: rtrs.tv
Izvor: SRNA
