Dječiji glasovi odzvanjaju iz dvorišta Prijateljske kuće u Doboju gdje su smještena djeca bez roditeljskog staranja. Zbog situacije uzrokovane virusom korona ne mogu mnogo da se šetaju po gradu, ali devetoro mališana, koliko ih je trenutno smješteno u ovom domu, provode vrijeme igrajući se u dvorištu kuće. Od njih devet, osmoro su školarci. Kako je ispričala Holanđanka Marliz, koja brine o djeci, najteže im je bilo da se uhodaju oko učenja.
Oni malo stariji sami uče i to na spratu kuće, dok je Marliz zamjenska učiteljica onim mlađim đacima, kojima je potrebno dodatna pomoć u učenju, nakon što odgledaju nastavu na TV.
-Bilo je veoma teško jer nisam znala kako napraviti elektronsku učionicu i nasnimati sadržaj. Nisu svi imali telefone sa internetom, pa smo i to morali nabaviti. Išli smo i preko škole gdje smo pozajmili laptop. Sada smo se već uhodali i stvarno ih moram pohvaliti. Svaki dan završe svoju zadaću i pošalju je i onda je sve kako treba. Naveče se mogu igrati i opustiti. Puno igraju društvene igre i lijepo se družimo. Nigdje ne idemo, pričamo puno i tako. U početku su se malo plašili i pitali šta je to korona, hoće li nam doći, šta će sa nama biti, ali i to je prošlo. Nosimo maske i rukavice kad idemo, čistimo, dezinfekcija se radi svaki dan i pazimo na higijenu, odnosno peremo ruke i mažemo ih sa kremom. Svi smo se uhodali i nije to više veliki teret – izjavila je Marliz van Hofen, Prijateljska kuća Doboj.
Teta Marliz, kako je zovu mališani već dvije decenije brine o djeci bez roditeljskog staranja. Nedavno je bio jubilej, tačno dvadeset godina od kada je uz pomoć holandskih humanitaraca Marliz osnovala Prijateljsku kuću u Doboju. O svima o kojima je brinula Marliz priča sa ponosom.
-Sva su djeca bila dobra. Mnogi od njih su već stvorili svoje porodice ili su otišli u inostranstvo. Jedno od moje djece je studentkinja i živi u Novom Sadu, gdje studira medicinu. Moja djeca žive u različitim državama i sa svima sam u kontaktu. Stvarno sam puno ponosna na njih – rekla je Marliz van Hofen, Prijateljska kuća Doboj.
Ljubav prema djeci najveći je motiv za njen dvadesetogodišnji rad, tokom kojeg je na put izvela više od 50 mališana bez roditeljskog staranja. A da ljubavi i sloge ne manjka i sami smo se uvjerili.
Foto: rtvdoboj.org
Izvor: RTV Doboj
