U dobojskom naselju Stanovi danas je obilježeno 80 godina od ustaškog zločina nad 30 srpskih mještana, među kojima je bilo 12 djece, a najmlađa žrtva je imala samo četiri dana.
Parastos je služen pred spomenikom stradalima kod Crkve Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Stanovima.
Stana Goranović potomak je Drage Ninkovića koji je 20. marta 1945. godine izgubio dva sina, ženu, sestru, majku.
“Pričao mi je kako se to desilo tog kobnog dana kada su sakupljeni svi iz komšiluka počevši od Tomanića, Bilića, Kuzmića, Aladžića koji su dotjerani u dvorište moga oca, zatim su majke i žene goloruke sa djecom u naručju u podrumu žive zapalili”, izjavila je Goranovićeva, zgrožena da postoji ljudski um sposoban da izvrši takvo nečovječno djelo.
Prema kazivanju njenog oca Drage, u vatru je prvo bačen njegov najstariji sin, a kada su iz naručja prve supruge uzeli i najmlađeg da bace, zajedno sa njim je skočila i ona.
Goranovićeva, koja je ime dobila po ubijenoj baki, kaže da joj otac o ovome pričao tek kada je napunila osam godina jer se o zločinu ćutalo poslije okončanja rata, a kao nijemi podsjetnik su bile preživjele porodice koje su na groblju oplakivale svoje stradale.
“Moja sestra je dobila ime po tetki Jagodi, koja je isto bila dijete kada je stradala”, prisjeća se Goranovićeva i ističe da su preživjeli mještani davali imena djeci prema pogunulim članovima porodice.
Novak Lukić kaže da su tog dana stradali roditelji njegove majke iz porodice Tomanić, koja je pokolj preživjela jer se sedam dana prije zločina udala i odselila.
“U rano jutro opasali su kuće i na spavanju ubijali ljude. Živi su sami sebi kopali jame u koje su ih ubacivali nakon što su ih ubilim, a zatim su jame zapalili benzinom”, prisjeća se Lukić.
Prema majčinom kazivanju, od roditelja je zatekla samo pepeo.
Živku Miškiću ubijen je djed Simeon iz Osretka u Stanarima, koji je prema kazivanju oca tog kobnog dana u Stanovima bio na sahrani prijatelja.
“Opkolili su ih sve, bacili u jednu jamu. Jedni pričaju da je to izvršeno hladnim oružjem”, izjavio je Miškić, kome su tu priču potvrdila i njegova tri strica.
On je zahvalan Hadži Draganu Ninkoviću koji je zajedno sa porodicama i potomcima preživjelih prije pet godina javno ukazao na ovaj događaj.
“Oni su napravili ove spomenike. U jednoj grobnici je i po pet žrtava, a ja sam našao svog djeda Simeona”, rekao je Miškić.
O ovom zločinu poznatom kao “krvavo proljeće” ostao je zapis Živka Đedovca na osnovu svjedočenja šestogodišnje djevojčice Nevenke Aladžić, jedine preživjele iz masakra tog 20. marta 1945. godine, u kojem je izgubila majku Stanu /31/, brata Boška /9/ i sestru Maricu /12/.
Prema njenom svjedočenju, zločinci su u podrumu kuće Nikole Bjelobabe odvojili djecu od žena. Žene su strijeljane na obližnjoj njivi Marka Kuzmića, a djeci je naređeno da legnu na leđa nakon čega su usmrćena rafalima.
Nakon što su zaustavljene u krvavom piru, ustaške jedinice su se povukle iz sela, a Nevenkin otac Stanko je zajedno sa drugim mještanima sa tri lokacije pokupio ostatke zapaljenih tijela svojih najmilijih, koji su potom sahranjeni u nekoliko zajedničkih grobnica na lokalnom groblju.
Foto: rtvdoboj.org
Izvor: SRNA
