U Doboju je prikazan dokumentarni film “Garavice” autora Dragana Radovića o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, te posljedicama nakon likvidacija na Garavicama i drugim stratištima u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu.

Film svjedoči o jednoj od najvećih tragedija srpskog naroda i nasilnoj islamizaciji i pokatoličavanju pravoslavnog stanovništva.

Radović je kao šokantan podatak, na koji je naišao tokom istraživanja, izdvojio da su u zvjerskim zločinima na ovom području zajedno sa hrvatsko-muslimanskim ustaškim jedinicama učestvovali i civili, odnosno njihove žene i djeca.

U jednom takvom ustaškom krvavom piru koji se dogodio 22. avgusta 1941. godine, a u kome su učestvovali i muslimanski civili naouružani improvizovanim kopljima, kosama, sjekirama i srpovima, poklano je oko 3.000 Srba, većinom žena i djece, u naseljima Stanaća, Zborište, Mrazovac, Dobro Selo, Banjani, Paštra, Banjska, Jezerski, Jamnica, Žirovac, Dobretina i Pištaline.

“I u drugim krajevima se može pronaći da su žene i djeca išli u pljačku, ali na ovom prostoru se nalaze dokumenti, takođe i žive riječi svjedoka, da su u zločinima učestvala i djeca, a neki od tih podataka prikazani su i u filmu”, izjavio je sinoć novinarima Radović.

Radović, koji je predsjednik Fondacije “Zaboravljeni korijeni”, koja se bavi istraživanjem romanijskog i bihaćkog kraja u Drugom svjetskom ratu, rekao je da je film rađen u prethodne tri godine i da je prikazano mnoštvo stratišta koja do sada nisu pominjana, kao što su Vučije jame u šumi Osoje, sa više od 800 žrtava, šuma Poljice kod Vrnograča sa oko 2.000 žrtava i druge.

“Zvuči nevjerovatno da tako velike strahote nisu snimljene i sve da upišete na internetu u pretrazi pojmove Vučje jame, Poljice i tako dalje, nećete ništa naći. Ni jedan članak a radi se o zaista strašnim i velikim stratištima”, izjavio je Radović.

On je naveo da je u filmu prikazano oko 50 dokumenata od nekoliko hiljada prikupljenih, a za potrebe filma intervjuisano je 27 preživjelih svjedoka, od kojih 15 govori u filmu.

“To su djede i bake koji su kao djeca preživjeli sve te zločine. Primjera radi, baka LJubica /Ćorlukić/ je direktno preživjela zločin i ranjena je kao dijete, izgubivši kompletno porodicu, pa je preživjela i logor Jastrebarsko”, rekao je Radović, koji je najavio da će priče svih svjedoka, od kojih mnogi nisu više živi, biti objavljene zasebno.

U filmu se navodi i podatak da ni pokrštavanje nije garantovalo sigurnost Srbima zbog ljubomore islamskih sveštenika od kojih su neki bili i direktni izvršioci zločina nad takvim grupama, a strah od muslimanskih napada zbog jačeg uticaja katoličanstva bio je prisutan i kod hrvatskog stanovništva, što je sve evidentirano u sačuvanim dokumentima Nezavisne Države Hrvatske.

Radović je rekao da se nakon 1945. godine tadašnja politika trudila da na spomenicima stratišta bude relativizovan karakter stradalih, odnosno Srba tako da je latinicom ispisano samo da je riječ o žrtvama fašističkog terora bez navođenja ko je žrtva i ko je izvršilac.

Prema njegovim riječima, jednog od zločinca hodžu Bećira Borića zbog lično počinjenih monstruoznosti nad Srbima i Jevrejima strijeljala je okupaciona italijanska vojska u Bihaću, što je gotovo nepoznat podatak.

U filmu je opisan i tihi nestanak i brisanje dokaza o postojanju preostalih Srba na ovom području, koji su po okončanju Drugog svjetskog rata kolonizovani, a na nekadašnjim srpskim kućama i hramovima, koji su bili mjesto i izvršenja masovnih zločina, izgrađene se džamije i javni objekti.

Film je prikazan u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Doboj i Zavičajnog kluba “Izvor” koji okuplja Srbe nekadašnje stanovnike sarajevsko-zeničke regije.

“Predsjednik `Izvora` đakon Vlado Mojević poručio je da se mora sačuvati sjećanje na velika srpska stradanja, o kojima se, poput onog u Doboju, u kojem je osnovan prvi koncentracioni logor u modernoj Evropi tokom Prvog svjetskog rata, kao i prijeki sudovi za Srbe tokom Drugog svjetskog rata, skoro ništa ne zna.

“Vrlo je bitno da mi baštinimo i njegujemo našu istoriju i da pričamo o tome, jer Srbi su narod koji imaju istoriju i ne treba da je kopiraju od drugih koji recimo nemaju tako bogatu istoriju, a kopiraju nas mnogo”, izjavio je Mojević.

Foto: rtvdoboj.org

Izvor: SRNA

Prethodni članakVlada Srpske utvrdila Prijedlog zakona o zaštiti prirode
Naredni članakDOBOJ: Prijava zbog utaje 204.519 KM