Detalji iz života dive zlatnog Holivuda nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ogorčena i bijesna na Holivud, Bet Dejvis je postala autodestruktivna: pušila je četiri kutije cigareta na dan, doručkovala votku s đusom, u podne pila čašu votke s vodom, a u pet prelazila na viski s ledom.
Bila jedna od najvećih holivudskih zvijezda, a uz to je pamtim kao odlučnu i snažnu osobu. Niko joj nikad nije mogao ništa nametnuti. Bila je sjajna glumica, ali i velika buntovnica”, rekla je Lorin Bekol za svoju legendarnu koleginicu Bet Dejvis.
I zaista, Dejvisova je tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka vodila rat protiv svemoćnog holivudskog sistema u kojem su šefovi filmskih studija bili bogovi, a glumci samo dobro plaćeni najamni radnici. Mnogi drugi glumci koji bi se pobunili protiv sistema, brzo bi se našli na ulici, ali Bet je bila previše popularna da bi se studiji odrekli njenih usluga.
Od 1931, kad je debitovala pred kamerama, snimila je stotinak filmova, jedanaest puta bila je nominovana za Oskara, a dvaput ga je i dobila: za ‘Opasnu’, 1936. i ‘Džezabel’ tri godine kasnije. Među njenim najpoznatijim filmovima su i ‘Ljudski okovi’, ‘Mračna pobjeda’, ‘Pismo’, ‘Male lisice’, ‘Sve o Evi’ i ‘Šta se dogodilo s Bejbi Džejn?’ Iako je od njene smrti prošlo tri decenije, Bet Dejvis je i danas jedna od najcijenjenijih glumica američkog filma. Proslavila se ulogama energičnih, ambicioznih, bezosjećajnih i pakosnih žena, koje su joj, očigledno, odgovarale, jer je i ona bila prgava, svadljiva i beskompromisna osoba.
Rut Elizabet, buduća Bet Dejvis, prva je kćerka Ruti Fejvor i Harloua Morela Dejvisa, mladića iz imućne porodice i studenta prava na Harvardu. Rođena je 5. aprila 1908. u gradiću Louvelu, u Masačusetsu, a dvije godine kasnije dobila je sestru Barbaru Herijet Dejvis, koju su roditelji zvali Bobi.
Otac se poslije diplome zaposlio u bostonskoj firmi ‘United Shoe Machinery Corporation’ i sve je više boravio u kancelariji, posvećujući porodici malo vremena. Istovremeno je majka Ruti, koja je prije udaje imala glumačke ambicije, počela da se bavi fotografijom, tražeći u njoj smisao života. S druge strane, Rut Elizabet je odmalena pokazivala neukrotivu volju i činila sve da uvijek bude u centru pažnje pa je već u osnovnoj školi važila za agresivno i svojeglavo dijete.
Bobi je duševno oboljela sa sedam godina, pa ju je majka 1917. ispisala iz škole. U to vrijeme Ruti je doživjela još jedan udarac: suprug ju je napustio zbog druge žene, medicinske sestre Mini Stjuart, kojom se ubrzo oženio u Bostonu. Ruti se s kćerkama preselila u Njujork, gdje je završila školu fotografije i zaposlila se kao retušer, a kod kuće je svu pažnju posvećivala starijoj kćerki, sasvim zapostavljajući Bobi.
Bet se u srednjoj školi isticala oholim držanjem i samosviješću. Bila je prava koketa, očarala je mnoge, među ostalima – Džordža Danhama, čiji je otac bio direktor firme ‘Standard Steel Motor Car’ iz Bostona. Bet je bila oduševljena što joj piše ljubavna pisma i pati zbog nje, ali to je nije spriječavalo da pažnju poklanja i drugim momcima iz škole. Sa sedamnaest godina upisala je balet kod slavne Marte Grejem, u Peterborgu pored Njujorka, a u školi je glumila u đačkim predstavama. Neko vrijeme je koketirala s novim momkom, Harmonom Oskarom Nelsonom, ali je prekinula s njim kad je maturirala.
Poslije mature željela je da se školuje za glumicu, ali se otac tome usprotivio i odbio da joj daje novac. Smatrao je, naime, da treba što prije da nađe dobrog momka i da se uda. O njoj, kao ni o drugoj kćerki iz braka s Ruti, nimalo nije brinuo, što je pokazao i u testamentu: sve je ostavio drugoj supruzi. Ali, zato je Ruti odlučila da pomogne kćerki da uspije u glumačkoj karijeri.
Od tog nauma nije mogao da ih odvrati ni Frensis Luis Fric Hol, student sa Jejla, s kojim se Bet verila – ali je vjeridbu raskinula u jesen 1927. Tad je već dobila stipendiju za školu dramske umjetnosti ‘John Murray Anderson-Robert Milton’. Početkom 1928. ponuđena joj je i prva uloga, u predstavi ‘The Earth Between’, u pozorištu ‘Provincetonjn’ u Grinič Vilidžu. Međutim, premijera se stalno odlagala, pa je Bet prešla u teatar ‘Temple’, u obližnjem Ročesteru, koje je vodio budući slavni holivudski reditelj Džordž Kjukor. Ali, uskoro je dobila otkaz jer je odbila udvaranje Kjukorovog poslovnog partnera. Ubrzo poslije toga ponovno se vjerila, ovog puta s mladim biznismenom Čarlsom H. Enslijem.
Karijera joj je uvijek bila na prvom mjestu
Ali, ni ta joj veza nije bila suđena. Za razliku od većine prethodnih, ovu nije sama prekinula, već je Ensli ostavio nju, vidjevši da joj je karijera važnija od svega.
Poslije usjpelih nastupa u predstavama ‘Divlja patka’ i ‘Razbijene činije’, Bet su pozvali u Holivud. Zapazio je producent Samjuel Goldvin i predložio joj da dođe na audiciju za film ‘Raffles’. Ulogu nije dobila, ali je to nije obeshrabrilo: odlučila je da pričeka svoju drugu priliku u Holivudu. A kod kuće, situacija je bila sve teža: Bobino stanje se pogoršalo, a majka jednostavno nije mogla da plaća liječenje i finansijski potpomaže drugu kćerku.
Bet se tad prijavila na audiciju za film ‘Podijeljena kuća’ u režiji Vilijama Vajlera. Pretpostavila je da će lakše dobiti ulogu ako istakne sve svoje ženske atribute pa se pažljivo dotjerala i našminkala, a bujne grudi otkrila dubokim dekolteom. Međutim, postigla je suprotno. Vajler je samo pogledao prokomentarisavši nešto o djevojkama koje pokazuju grudi kako bi dobile ulogu. Tek u jesen 1931. ukazala joj se prava prilika – uloga u filmu ‘Čovjek koji je igrao boga’ studija ‘Warner Brothers’.
Zanemarivši poniženje koje je doživjela na audiciji kod Vajlera, za svoju prvu holivudsku zabavu, na dočeku Nove 1932, Bet je odlučila da bude glamurozna i izazovna pa je odabrala haljinu u kojoj će tako i da izgleda.
Stajling joj je bio pun pogodak – izazvala je utisak kakav je i željela, ali s tim ipak nije znala da se nosi. U jednom trenutku prišao joj je glumac Daglas Ferbanks Junior, suprug Džoan Kraford, zgrabio je za grudi i rekao: ‘Nisu loše.’ Užasnuta, Bet je smjesta pozvala majku da dođe po nju. Njena očekivanja da će se dobro zabaviti, pala su u vodu.
Majka, koja je dotad uspješno upozoravala da nevinost čuva za brak, sve je više strahovala da će Bet u Holivudu popustiti pred iskušenjima, pa je savjetovala da se uda. Najprikladniji kandidat učinio im se Ham Nelson, dobroćudan mladić s kojim je bila u vezi u Njujorku. Nagovorila je Bet da mu se ponovno javi, počeli su da se viđaju i on ju je, naravno, zaprosio. Vjenčali su se 18. avgusta 1932. Međutim, Ham, koji je radio kao pijanista u plesnom orkestru, a potom nastupao u holivudskim noćnim klubovima, nije bio dorastao ambicioznoj i tvrdoglavoj supruzi. Brzo joj je dosadio, pa je počela da ga vređa i ponižava. Nezadovoljna brakom, Bet se užasnula kad je početkom 1934. otkrila da je trudna. Nije se dugo dvoumila šta da radi. Ilegalno je prekinula trudnoću, bojeći se samo da joj ne promakne uloga u filmu ‘Magla nad San Franciskom’, koju je na kraju i dobila.
Na putu ka slavi gazila je sve pred sobom
A onda je počela da dobija sve bolje uloge. Podredivši sve karijeri, vrlo upečatljivo je odigrala lik Mildred Rodžers u melodrami ‘Ljudski okovi’, prema romanu Somerseta Moma, i 1935. prvi put bila nominovana za Oskara. Nije ga osvojila tada, nego dvije godine kasnije, za ulogu u filmu ‘Opasna’.
Osokoljena tim uspjehom, od šefa studija Džeka Vornera zatražila je veće honorare i bolje scenarije. Čak je prijetila i raskidom sedmogodišnjeg ugovora, ali studio je nju tužio – i dobio proces. Iako je Bet Dejvis tada izgubila, dugoročno je profitirala, skrenuvši pažnju javnosti ne samo na sebe, nego i na podređen položaj glumaca u velikim holivudskim studijima. A studio, s druge strane, zabrinut da ponovo ne dobije negativan publicitet, počeo je da joj daje sve važnije uloge.
Sedam godina poslije prvog susreta s rediteljem Vilijamom Vajlerom, kad je s prezirom odbio, Bet se na snimanju filma ‘Džezabel’ (1938), ponovo našla u njegovom društvu. Ali, umjesto netrpeljivosti, između njih se rodila ljubav. Bet se zaljubila poput šiparice, ne shvatajući da je njemu to samo prolazna avantura. Ali, ne bez posljedica – u januaru 1938, pred kraj snimanja filma, Bet je otkrila da je ponovo trudna. Ne rekavši ništa ni Vajleru, ni svom mužu Hamu Nelsonu, opet je abortirala. A kad je snimanje završeno, prekinula je s rediteljem. Međutim, iako to ni sebi nije htjela da prizna, Vilijam Vajler je bio njena najveća ljubav.
Razočarana tom vezom, Bet je zaborav potražila u prolaznim avanturama.
Poslije Vajlera, sredinom 1938, bacila se u zagrljaj milionera i filmskog reditelja Hauarda Hjuza, a dok je snimala film ‘Mračna pobjeda’, popustila je udvaranju svog partnera Džordža Brenta. U to doba i njen suprug je postao svijestan kako njihov brak nema budućnosti. Razveli su se 1939.
Poslije razvoda Bet je otišla na odmor u Novu Englesku, gdje je upoznala tridesetjednogodišnjeg Artura Ostina Farnsvorta, pomoćnika direktora hotela ‘Picket`s Inn’, u kojem je odsjela. Svidio joj se mladi hotelijer, ali ne dovoljno da bi mu u vezi koju su odmah započeli – bila vjerna. Na snimanju filma ‘All Thih and Heavet Too’ imala je kratku avanturu s rediteljem Anatolom Litvakom, a prije nego što je snimanje završeno, zavela je i Boba Tejplinga, publicistu ‘Warner Brothersa’.
Tad se, potpuno neočekivano za sve koji su je poznavali, 31. decembra 1940, udala za Farnsvorta. Međutim, brak je bio unapred osuđen na propast. Znajući da ga vara, Farnsvort se opijao i tukao je, a ona ga je ismijavala i varala kad god je bila u prilici. Do braka joj ionako nije bilo stalo jer je bila zaokupljena karijerom. Za Samjuela Goldvina je 1941. snimila film ‘Male lisice’, u režiji Vilijama Vajlera, a u oktobru iste godine postala je za prva ženu predsjednik Američke filmske akademije. Na tom mjestu ostala je samo tri mjeseca: ostavku je obrazložila prevelikim obavezama na filmu, ali i željom da se uključi u dobrotvorne akcije kojima je cilj bio podizanje morala američkim vojnicima.
Tako je, na podsticaj kolege Džona Garfilda, u Los Anđelesu 1942. napuštenu konjušnicu preuredila u noćni klub ‘Hollywood Canteen’, gdje su vojnici prije odlaska na front mogli da se druže sa omiljenim holivudskim zvijezdama.
Prgava diva
Iako su mnoge njene kolege rado gostovale u Holivudskoj kantini, na snimanjima se vrlo često svađala s njima. Najčešće je u sukob dolazila s rediteljima: kad god je mogla, pokušavala je da promjeni scenario i prilagodi ga svojoj ulozi. Rediteljima je to njeno uplitanje u posao bilo nepodnošljivo pa su katkad izbijale takve svađe poslije kojih je ona napuštala snimanje.
Tako je na snimanju filma ‘Stara poznanica’ pokušala da nagovori mladog reditelja Vinsenta Šermana da promjeni nešto u scenariju, ali on je nije poslušao. Bet ga je, odlučna u namjeri da bude po njenom, tad zavela, što joj nije bilo lako jer je imao i ženu, a i zanosnu ljubavnicu – Džoan Kraford. Ipak je uspjela ga odvuče u krevet, a poslije ga je ucijenjivala da će obavijestiti njegovu suprugu o tome ukoliko ne prihvati njene zahtjeve za promjene u scenariju. I naravno, poslušao ju je.
Kod kuće više nije imala problema s ljubomornim mužem jer je, nakon što je Farnsvort 1943. umro pod nerazjašnjenim okolnostima, bila i formalno slobodna. Poslije kratke ljubavne afere s Luisom A. Rajlijem, imućnim njujorškim trgovcem nekretninama, koji je u to doba služio vojsku kao narednik, Bet Dejvis se, u trideset sedmoj godini, zaljubila u mišićavog, sedam godina mlađeg Vilijama Granta Šerija, na službi u ratnoj mornarici, kojeg je upoznala dok je bio na odsustvu. U novembru 1945. postao joj je treći suprug.
Tokom petogodišnjeg braka, ispunjenog nasiljem i žestokim svađama, Bet je, u aprilu 1947, carskim rezom rodila kćerku Barbaru Dejvis Šeri. Roditeljske svađe ostavile su trajne posljedice na Barbari, koja je poslije njihovog razvoda izrasla u povučenu, stidljivu i nesigurnu devojčicu. Do konačnog razlaza došlo je 1950, tokom snimanja ‘Sve o Evi’.
Bet je žarko željela ulogu u tom filmu, ali nije je lako dobila. Reditelj Džozef Mankijevič je smatrao da je idealna za lik Margo Čening, ali se plašio da angažuje razmaženu zvijezdu koja će na setu nametati svoju volju.
“Dragi moj, jesi li poludio? Ta žena će te uništiti, samljeti te u prah i oduvati”, rekao je Mankijeviču prijatelj kad mu je povjerio da razmišlja o Bet Dejvis. Tek poslije razgovora s producentima, koji su mu obećali da će pokušati da smire divu, Mankijevič je pristao.
Snimanje je počelo u aprilu 1950. u San Francisku. Bet je odmah počela da očijuka sa svojim partnerom Garijem Merilom. Skandal je izbio kad je Merilova supruga Barbara Lids saznala da joj muž s filmskom partnerkom provodi burne noći, pa je u junu zatražila razvod. Tada je i Šeri saznao da ga žena vara pa je i on podnio zahtijev za razvod braka. Da ipak nije bila riječ o prolaznoj avanturi, Bet Dejvis i Gari Meril dokazali su odlukom da nastave zajednički život: vjenčali su se 28. jula 1950. Ubrzo su usvojili djevojčicu kojoj su dali ime Margo, a zatim i dječaka Majkla.
Bet se nadala da će se uz Merila najzad smiriti, ali joj se ni četvrti brak nije razlikovao od prethodnih. Istina, u početku se posvetila mužu i djeci, ali joj je miran porodični život poslije nekoliko godina dosadio. Ni Meril nije bio uzoran suprug: oboje su se opijali, svađali, vrijeđali jedno drugo… Uprkos svemu tome, u braku su izdržali deset godina, a Meril se nešto kasnije oženio ‘boginjom ljubavi’, glumicom Ritom Hejvort.
U to vrijeme, Bet je već izgubila status velike holivudske zvijezde, pa se početkom šezdesetih nakratko vratila u pozorište. Međutim, nije dugo izdržala, bolje reći – u pozorištu nisu izdržali s njom. Pripremajući 1961. predstavu ‘Noć iguane’, maltretirala je kolege i reditelja Frenka Korsara, kojeg je – neuspješno – pokušavala da zavede, a od autora drame Tenesija Vilijamsa tražila je da izmeni tekst i njenu ulogu učini još važnijom. Kad je na premijeri najveći aplauz dobila mlada koleginica Margaret Lejton, Bet je pobjesnela i – napustila predstavu.
Posljednje godine života Bet je provela putujući svijetom, a u ljeto 1989. zbog širenja raka, tajno se podvrgla zračenju u Los Anđelesu. U septembru je, pak, otputovala u Španiju, na filmski festival u San Sebastijanu. Međutim, bolest ju je savladala pa je privatnim avionom prevezena u Pariz, u američku bolnicu u Neji na Seni, gdje je umrla 6. oktobra 1989, u osamdeset prvoj godini.
Šest dana kasnije sahranjena je u porodičnoj grobnici, pored majke i sestre, na holivudskom groblju‘Forest Lawn Memorial Park’.prenosi Prva.rs
Foto: glassrpske.com
Izvor: Glas Srpske
