Stariji automobili se manje – više oslanjaju samo na kočnice, dok vozila novije proizvodnje kao dio obavezne opreme imaju i ABS sistem. On je obično kontrolisan putem senzora i upravo je taj senzor u najvećem broju slučaja uzrok kvara kada se dogodi kvar na ABS sistemu.
Kada kažemo ABS, čini se da je to nešto veoma komplikovano, no zapravo se radi o veoma jednostavnom sistemu. Za početak treba reći da je ABS skraćenica za ‘anti-lock braking system’, a radi se o sistemu koji omogućava da vozilo, odnosno njegove gume i dalje ostanu na površini ceste prilikom kočenja, onemogućuje se klizanje s ceste te je samim time čin kočenja mnogo sigurniji i brži.
Centralna jedinica ABS-a je u stalnom nadzoru nad okretanjem svakog od točkova te ih upoređuje. Kada se dogodi da je brzina okretanja nekog od točkova na nuli ili je znatno niža od brzine okretanja ostalih točkova, reaguje sistem tako da na tom točku smanji silu kočenja i polako ga otpušta kako bi se opet počeo normalno vrtjeti. Kad se počne vrtjeti, sistem pojačava silu kočenja, a mi to na papučici kočnice osjetimo poput vibriranja.
ABS raspodjeljuje silu kočenja na zadnju i prednju osovinu. U cijelom tom sistemu senzori su veoma važni, a postoje senzori koji prate okretanje točkova, prsten davaoca signala te jedinica koja obrađuje signale i upravlja cijelim ABS sistemom. Danas poznajemo dvije vrste senzora i tri vrste davaoca signala. Jedna vrsta su analogni ABS sistemi s induktivnim senzorima, a druga su moderni, magnetski sistemi s magnetskim davaocima signala. Analogni ABS sistemi su poprilično veliki i kod njih ima popriličnih skokova napona koji se bilježe na centralnoj jedinici. Što je takvih skokova više, to je i viša brzina kretanja. Senzori moraju reagovati na prsten, a kako bi se to dogodilo, potrebna je određena zračnost koja mora biti oko 0,6 milimetara. Upravo na ovom dijelu najčešće dolazi do kvara, jer se poremeti zračnost i u tom slučaju senzor ne hvata davaoca. Ovi, stari senzori zaista mogu dugo trajati i neki su stariji i od 15 godina, a onda jednostavno – otkažu.
Ukoliko je ovakva vrsta senzora u kvaru lako je otkriti multimetrom jer otpor mora biti između 1100 i 1200 Ohma. Ako je otpor veći sistem može raditi, ali neće biti ispravan, a ako je otpor na nuli, senzor je otkazao.
Kada govorimo o modernim ABS sistemima, oni na prstenu imaju mnogo malih magneta koji su tako složeni da izvana izmjenjuju sjeverni i južni pol, a senzor sve to bilježi. I ovu vrstu sistema može se provjeriti multimetrom, ali je ispravan otpor 1600 Ohma. Kod njih je zračnost znatno veća, kreće se oko 4 milimetra pa je i njihovo polje tolerancije šire.
Budući da se tehnologija u automobilima stalno razvija, treba znati da postoje i ABS sistemi koji imaju davaoce signala koji su integrisani u ležajeve čime je cijeli sistem znatno pojednostavljen.
Praksa pokazuje da je upravo senzor najčešći uzrok kvara na ABS sistemu, a njegova je zamjena laka i nije pretjerano skupa.
Foto: N.N.
Izvor: Nezavisne
