U uslovima savremenih geopolitičkih izazova i neprestanih političkih pritisaka na Republiku Srpsku, borba za očuvanje nacionalnog identiteta postaje jedan od najvažnijih zadataka sa kojima se danas susreće srpski narod.
Mnogovjekovna istorija postojanja našega naroda svjedoči nam da smo kao narod uvijek bili primorani da se kroz silne i nadljudske napore neprestano borimo za očuvanje svoje nacionalne samobitnosti i postojanje.
Princip borbe za opstanak postao je karakterna osobina koja je uvijek vodila naš narod kroz teška i turbulentna vremena.
Nema nikakve sumnje da se srpski nacionalni identitet pred najvećim izazovom svoga opstanka našao za vrijeme titoističko-komunističkog režima koji je u jednom određenom trenutku prijetio da potpuno uništi našu nacionalnu samobitnost.
Danas sa punim pravom možemo govoriti o tome da je komunizam bio najveća tragedija u cjelokupnoj istoriji srpskoga naroda, koji je svojim ideološkim djelovanjem činio sve da srpski narod sa svojim izuzetno bogatim kulturno-religioznim i istorijskim nasljeđem bude potpuno izbrisan sa lica zemlje.
Sistematski uništavajući isključivo srpski nacionalni identitet i Srpsku pravoslavnu crkvu, komunizam je na takav način opravdavao i rehabilitovao fašizam i ustaštvo, pokušavajući da svu njihovu odgovornost prebaci na srpski narod.
Svu tragičnost ovog bolesnog režima, koja je u jednom trenutku srpski nacionalni identitet stavila na sam rub postojanja, otkriva činjenica da smo zarad titoističke ideologije više od pedeset godina bili spremni da zatvaramo oči pred hiljadama nevinih žrtava svoga sopstvenog naroda.
Dovoljno se sjetiti samo stratišta u okolini Banjaluke: Gradine, Bijelog potoka i Drakulića, gdje je samo u jednom danu ubijeno 550 srpske djece, da bismo uvidjeli svu ideološku pokvarenost komunizma, koji je brišući srpski identitet brisao i sve što je sveto srpskom narodu, pa čak i žrtve nevine djece. A narod koji ne poštuje svoju prošlost nema pravo ni na svijetlu i uspješnu budućnost.
Zbog toga je pitanje očuvanja svoga identiteta oduvijek bilo ključno pitanje opstanka i zalog budućnosti našega naroda u cjelini.
Srpski nacionalno-kulturni identitet opredjeljuje filozofiju života našeg naroda, čuvajući nacionalno dostojanstvo, nacionalni instinkt, duhovnu snagu naroda i cjelovitost otadžbine.
Srpska nacionalna samobitnost i samosaznanje pripadnosti toj velikoj kulturno-istorijskoj vrijednosti, osnova i zalog je našeg duhovnog jedinstva i očuvanja svoga suvereniteta.
Iz srpskog nacionalnog identiteta proističe ne samo pripadnost srpskome jeziku, kulturi, istoriji, tradiciji, nego i vjekovno svjedočanstvo da je naš narod u svome nacionalnom etnosu uvijek bio na strani pravde, istine, visokomoralnih vrijednosti koje su u mnogim istorijskim trenucima očuvane cijenom surovoga stradanja.
Upravo zbog toga naš nacionalni identitet uvijek je bio agresivno napadan i podvrgavan sistematskom uništavanju. U identitet našeg nacionalnog bića utkano je stradanje, a naše stradanje je trn u oku onima koji su vršili zločine nad nama i danas ga čine.
Zbog toga želja da sačuvamo svoju originalnost kao nacija dobija mnogo veću težinu kada shvatimo da kroz očuvanje svoga identiteta čuvamo vjekovnu istinu i svojim identitetom ukazujemo na nepravde i zločine koje su neki učinili prema nama.
Iz svega toga, postaje apsolutno razumljivo da se srpski nacionalni identitet i danas nalazi pred velikim pritiscima globalističkih procesa i da je za mnoge i dalje neprihvatljiv, jer budi savjest kod onih koji su svoju kulturu, svoj stvaralački potencijal, svoju intelektualnu misao spalili u dva svjetska rata, ostavivši iza sebe više od 100 miliona ubijenih ljudi.
Naša nacionalna ideja, naše stradanje i naše praštanje, suština je naše nacije. To je ono čime se mi ponosimo i oko čega treba neprestano da se objedinjujemo.
Srpski nacionalni identitet umnogome je oblikovan istinama pravoslavne vjere, koja je utkana u samu suštinu našeg nacionalnog bića i koja je jednom zauvijek opredijelila naš mentalitet.
To saznanje pripadnosti naciji koja je dala izuzetno veliki doprinos razvoju svjetskog humanističkog duha rađa blagorodna patriotska osjećanja ljubavi i uvažavanja prema uspjesima i dostignućima svojih predaka i otadžbine u cjelini, a sa druge strane nas obavezuje na dalju borbu za očuvanje srpskog nacionalnog identiteta u ovim teškim i izazovnim vremenima.
(Autor teksta je starješina hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banjaluci i predsjednik Imperatorskog pravoslavnog palestinskog društva koje je jedan od tvoraca ideje o izgradnji srpsko-ruskog hrama i kulturnog centra u Banjaluci.)
Foto: rtrs.tv
Izvor: RTRS
