Razvoj medicine i farmacije, uz sve brojnija savremena istraživanja, učinili su da se terapije u liječenju određenih bolesti stalno mijenjaju i modrenizuju. Sa svakim novim, na skoro svakodnevnom nivou, medicinskim otkrićem, ranije metode liječenja djeluju zastarjelo. Ako odemo malo dalje u prošlost, možemo da saznamo da su se naši preci nekada liječili na zaista čudne načine.
Vjerovatno se i danas koriste neke zastarjele prakse u tretmanu osoba koje pate od određenih poremećaja i zdravstvenih problema. Osim savremenim medicinskim dostignućima, jedan broj ljudi umije da se okrene alternativnim ili „starinskim“ metodama liječenja.
Jedan od primjera, koji bi svakako trebalo da bude prevaziđen, jeste tretman živom. Živa se koristila u mnogim kulturama poput Grčke, Egipta i Kine, i to u liječenju rana, bora i problematične kože. Takođe, živa je bila lek za sifilis, i to od 15. pa sve do 20. vijeka. Pošto je otkriven penicilin, živa je izašla iz upotrebe.
Još jedan neobičan metod liječenja odnosio se na puštanje krvi. Vjerovalo se da krvarenjem mogu da se liječe bolesti kao što su sifilis, glavobolja, upala pluća. Takođe je korišćena kao metoda izbacivanja zlih demona iz tijela. Puštanje krvi praktikovalo se još prije 2.500 godina u drevnom Egiptu i Grčkoj. Takođe, postalo je veoma popularno u Engleskoj početkom 19. vijeka. Kao pomoć, u proceduri su se koristile pijavice, uz metalne instrumente.
Odstranjivanjem dijela mozga protiv mentalnih poremećaja
„Bušenje“ tijela zarad ispuštanja krvi djeluje ipak manje zastrašujuće od bušenja rupe kroz glavu (trepanacija). Stvaranje otvora na lobanji, četvrtastog ili okruglog oblika, služilo je za istjerivanje zlih duhova iz tijela, za koje se smatralo da su uzrok psihoze i histerija. Takođe, trepanacija je korišćena u borbi protiv epilepsije i migrene. Ova praksa je prestala početkom 20. veka.
Lobotomija je takođe primijenjivana za liječenje psihoze, šizofrenije i drugih mentalnih poremećaja. Specijalnim iglama i instrumentima pacijentima je odstranjivan prednji dio mozga. Uglavnom su ovom metodom bili tretirani najagresivniji pacijenti, ali mnogi su, nakon zahvata, jednostavno prešli u stanje „puke vegetacije“. Lobotomija je kao koncept liječenja napuštena pedesetih godina prošlog vijeka.
Komadići lobanje kao tablete
Nekada su dijelovi tijela mrtvih osoba smatrani ljekovitim. Vjerovalo se da krv i ostaci tijela umrlih pomažu prilikom oporavka od bolesti. Egipćani su mast uzetu iz tijela mrtvog čoveka mazali na bolne mišiće a protiv glavobolje su, kao pilule, „pili“ komadiće lobanje ili prah nastao od mumificiranih organa pokojnika. U starom Rimu, epilepsija je liječena tako što se pila krv ubijenih gladijatora.
Stari Rimljani, Egipćani i Kinezi primijenjivali su terapiju urinom. Koristio se za izbjeljivanje zuba, bolove u grlu, za usporavanje starenja… A kada bi u srednjem vijeku neko imao problem sa mucanjem, tadašnji ljekari su ih liječili rezanjem dijela jezika.
Kokain bez recepta
Danas smo svjesni štetnih efekata radijacije, ali je početkom 20. vijeka radioaktivna voda korišćena kao tretman za mentalne bolesti i prevenciju starosti. Osim u vodi, radijum je korišćen kao dodatak u čokoladama, pastama za zube, kontraceptivnim sredstvima. Smatralo se da liječi malariju i dijareju.
Iako se morfijum i danas koristi za liječenje jakog bola u bolničkim uslovima, bio je uobičajeni kućni lijek početkom 20. vijeka. Godine 1900. morfijum, heroin, opijum, pa čak i kokain mogli su se kupiti, čak i bez recepta, da bi se potom upotrebljavali za liječenje prehlada, menstrualnih grčeva i nesanice. Heroin se na primjer prodavao kao lijek protiv dječijeg kašlja.
Klistir duvanskim dimom je još jedna od čudnih metoda koje su se primijenjivale za oživljavanje. Ljekari su nikotin kao stimulans koristili tako što su duvanski dim rektalnim cijevima upumpavali u analni otvor osobe čiji je život bio ugrožen. Metoda je najviše bila korišćena kod preživjelih od utapanja.
Foto: www.mnn.com
Izvor: RTS
