Donedavno se na našim prostorima psihoterapija smatrala kao rijetka potreba pojedinaca. Iako i dalje postoji mnogo nedoumica i predrasuda prema psihoterapiji, ona postaje sve više prisutna i prihvaćena u životima ljudi.
Na nju se počelo gledati kao na način unapređenja vlastitih navika, stila života i potrebnih “alata” za nošenje sa izazovima koje današnji ubrzan život nosi.
Psihoterapija može pomoći kada primijetite da već dugo ne živite onako kako biste željeli, kada vam je teško izraziti vlastito mišljenje, zauzeti se za ono što vam je važno, kada ne uspijevate da gradite kvalitetne partnerske, prijateljske ili porodične odnose, kada imate velike poteškoće da obavljate svakodnevne zadatke, kada osjećate da nemate više kontrolu nad svojim ponašanjem i reakcijama, primijetite da to negativno utiče na vas, ali i na druge ljude.
Kroz ovaj tekst ćemo vas upoznati sa kognitivno-bihevioralnom terapijom. U ovoj terapiji klijent se podstiče na aktivno djelovanje, koje ima za cilj promjenu odnosa prema unutrašnjim sadržajima, te iz toga promjenu ponašanja koje dalje unapređuje kvalitet života. Problemi su jasno definisani i rješavaju se pomoću konkretnih akcija.
Ovo je kratkotrajna terapija, pa je ponekad dovoljno i nekoliko susreta za postizanje klijentovog cilja, u zavisnosti od vrste problema.
Kognitivno-bihevioralna terapija je doživjela mnogo unapređenja i novih uvida kroz vrijeme, koje su značajno uticale na izbor metoda u rješavanju problema. Takozvani prvi talas nastao je 1960-ih godina, kada je glavni fokus bio na promjeni ponašanja (odakle i dio naziva bihevioralna), te izlaganju klijenata neugodnim sadržajima u sigurnom okruženju psihoterapije.
Početkom 1970-ih godina istraživači su shvatili da svaka osoba ne reaguje isto na jednake vanjske okolnosti. Razlog za to su bili unutrašnji procesi – misli i emocije, koje posredno djeluju na ponašanje. Iz toga je proizašlo da je za promjenu ponašanja prvo potrebno promijeniti ustaljene obrasce mišljenja. Sa tim počinje tzv. drugi talas i veći fokus na kogniciju. Tokom 1980-ih godina ova dva pristupa se počinju kombinovati.
Danas, široko rasprostranjen treći talas uspješno integriše prethodne metode i uvodi nova saznanja, usklađena sa naukom. U prethodnom talasu fokus je bio na promjeni unutrašnjih sadržaja, dok se sada glavni fokus stavlja na prihvatanje svih sadržaja koje zatičemo u sebi.
Za konkretnu promjenu nije potrebna promjena unutrašnjih sadržaja, nego spoznaja zašto nam je važno da riješimo određeni problem i idemo ka cilju. Drugim riječima, da bi došlo do promjene neophodno je da upoznamo vlastite vrijednosti i višu svrhu naših akcija.
Fokus kognitivno-bihevioralne terapije je od samih početaka bio usmjeren na sadašnjost. I takav pristup je dao vrlo uspješne rezultate, zbog čega treći talas u središte tretmana stavlja punu svjesnost o sadašnjem trenutku. Življenje u sadašnjem trenutku daje osobi mogućnost svjesnih izbora ponašanja i odluka, umjesto da provede ostatak života na autopilotu i reaktivnom djelovanju na svoju okolinu. Praktikovanje veće svjesnosti trenutka koji upravo živimo daje nam priliku da učimo o sebi, ne samo tokom terapijskog procesa, nego i kroz življenje svakodnevnog života.
Danas vlada uvjerenje da su hrabri oni koji uspiju kroz poteškoće da izguraju sami, u tišini. Ali istinska hrabrost leži upravo u spremnosti da pričamo o vlastitim emocijama, da se usudimo dati povjerenje drugoj osobi. I da ne dopustimo sebi da potonemo duboko u naše probleme, kada je mnogo teže tražiti i primiti pomoć. Kao i redovan zubarski pregled, tako je i briga o mentalnom zdravlju znak odgovornosti.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
Novnar: Milica Marinčić
Foto: Freepik
Izvor: Nezavisne
