Od pamtivijeka ljudi pokušavaju da osmisle djelotvorne tehnike upravljanja gnijevom i ljutnjom.
Nedavna studija japanskih naučnika otkrila je oslobađajući učinak zapisivanja vlastite reakcije na neki negativan događaj na listu papira.
Još je rimski filozof Seneka vjerovao da će mu “vlastita ljutnja vjerojatno nanijeti više štete nego tuđa nepravda” pa je u svom djelu “De Ira” (O ljutnji) iz 45. godine prije Hrista ponudio savjete kako je izbjeći, piše Guardian.
Među savremenije metode koje preporučuju psiholozi spada fizička aktivnost, na primjer vožnja sobnog bicikla ili udaranje bokserske vreće u teretani.
Međutim, novo istraživanje ukazuje na to da bi i skromni uništavač papira mogao biti od pomoći. Osim što je pristupačniji, mogao bi biti i djelotvorniji nakon što vas nešto ili neko razljuti, prenosi Jutarnji list.
Studija japanskih naučnika otkrila je oslobađajući učinak ispisivanja vlastite reakcije na neki negativan događaj na listu papira, koji zatim treba pokidati, zgužvati u lopticu i na kraju baciti u kantu za otpad.
“Očekivali smo da će naša metoda među ispitanicima uspjeti da donekle potisne njihovu ljutnju. Ali jako nas je iznenadila činjenica da je ljutnja kod pojedinaca gotovo u potpunosti nestala”, rekao je Nobuyuki Kawai, voditelj istraživanja sa Univerziteta Nagoya.
Studija, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Scientific Reports on Nature, temelji se na istraživanju povezanosti pisane riječi i smanjenja ljutnje, kao i na studijama koje pokazuju na koji način interakcija s fizičkim objektima može da kontroliše raspoloženje osobe. Naučnici su naveli i primjer – oni koji žele da se osvete bivšem partneru ili partnerki, mogu da spale pisma ili unište njegove ili njene poklone.
Smatraju da bi rezultat mogao biti povezan sa psihološkim fenomenom “heuristike magične zaraze” po kojem su ljudi uvjereni da radnje koje su preduzeli na objektu povezanom sa određenom osobom mogu uticati na samog pojedinca. U ovom slučaju “oslobađanje” od negativnog fizičkog entiteta, odnosno lista papira, rezultuje nestankom izvorne emocije. Fenomen se temelji na vjerovanju po kojem se “bit” pojedinca može manifestovati kroz njegovu fizičku imovinu.
U sklopu studije, 50 studenata su zamoljeni da napišu svoje kratko mišljenje o nekom važnom društvenom problemu, na primjer – treba li zabraniti pušenje na javnim mjestima. Stručnjaci su zatim namjerno njihove radove ocijenili niskom ocjenom, a ocjene su se odnosile na njihovu inteligenciju, interes, ljubaznost, logičko zaključivanje i donošenje racionalnih odluka. Da bi pojačali svoju namjeru, ocjenjivači su dodali i uvredljive komentare poput: “Ne mogu da vjerujem da obrazovana osoba može ovako da razmišlja. Nadam se da će ova osoba uspjeti nešto da nauči za vrijeme studija na ovom univerzitetu”.
Učesnici su, nakon što su dobili rezultate, na komadu papira zapisali svoje ljutite misli o negativnim povratnim informacijama. Jednoj je grupi rečeno da zgužva papir i baci ga u korpu za otpad ili da ga zadrži u fascikli na svom stolu. Drugoj je grupi rečeno da iskida papir ili ga odloži u plastičnu kutiju.
Nivo ljutnje pojedinaca koji su bacili svoje papire u kantu za otpad ili su ih iskidali u potpunosti je nestao, dok je grupa studenata koja je zadržala odštampanu kopiju papira osjetila tek neznatno smanjenje gnijeva.
Otkriće japanskih psihologa moglo bi rasvijetliti i porijeklo japanske kulturološke tradicije poznate kao “hakidashisara” (hakidashi sara su riječi koje se odnose na jelo ili tanjir). Tradicija se primjenjuje u svetilištu Hiyoshi u Kiyosu, nedaleko od Nagoye.
Hakidashisara je manifestacija koji se održava jednom godišnje. Posjetitelji tad razbijaju male diskove koji predstavljaju stvari koje ih ljute, nakon čega osjećaju olakšanje, prenose Vijesti.me.
Foto: Pixabay/Ilustracija
Izvor: Nezavisne
