Izgleda kao da osjećaj krivice i roditeljstvo idu zajedno. Danas ste izgubili kontrolu i izvikali se na svoje dijete.
Čini vam se da svojoj djeci ne pružate dovoljno. Krivite sebe što ste toliko razmazili dijete. Bez obzira na uzrok, većina roditelja se stalno preispituje i osjeća krivim, piše emponjeringparents.com .
Psiholozi kažu da bez obzira zbog čega kao roditelj osjećate krivicu i mislite da nešto ne radite kako treba, morate imati na umu da se ovdje ne radi o greškama i krivici, već o preuzimanju odgovornosti.
Preuzimanje odgovornosti otklanja osjećaj krivice i pomaže roditeljima da se usredsrede na sljedeći korak. Dakle, oprostite sebi ovih šest roditeljskih grešaka i okrenite novi list.
Oprostite sebi što ponekad izgubite živce
Oprostite sebi što ponekad izgubite strpljenje i izvičete se na svoju djecu. Normalno je da ponekad pobijesnimo, iznerviramo se ili razočaramo kada se djeca ne ponašaju onako kako očekujemo.
Niko ne može stalno da bude smiren. Ako ste poput većine roditelja, vjerovatno povremeno povisite glas, vičete ili vrištite na svoju djecu. Ruku na srce, djeca umiju bez greške da nam nađu najosetljiviju tačku. Ona nas sjajno poznaju i tačno znaju šta će nas izvesti iz takta, prenosi RTS.
Shvatite da je sasvim normalno što ćete se poslije toga osećati loše. Srećna okolnost je što poslije ovakvih incidenata možete djetetu da date primjer kako se preuzima odgovornost i model kako se rješavaju problemi.
Na primjer, možete prići djetetu i iskreno mu se izviniti i priznati da ste pretjerano odreagovali. Možete mu reći i to kako ćete se sljedeći put potruditi da problem riješite na drugačiji način. Kažite: „Sljedeći put kad se toliko iznerviram, otići ću u drugu prostoriju da se malo smirim”.
Tako ćete i dijete naučiti kako da prizna krivicu, kako da se izvini i kako da preuzme odgovornost za svoje postupke.
I zapamtite, kada se izvinite, posle izvinjenja ne smije da slijedi „ali”. Ako kažete „ali”, cio projekat se raspada.
Oprostite sebi što niste bili dosljedni
Posao roditelja je i da postavlja ograničenja svojoj djeci. Normalno je što vam ne uspijeva da se uvijek pridržavate tih ograničenja. Umorni ste, nije vam ni do čega, imate još sto stvari da obavite ili jednostavno tog trenutka vam nije do ubjeđivanja sa djetetom.
Zapamtite jedno: ako se dijete uopšte ne uzbuđuje kada nešto zahtijevate od njega, onda znajte da uopšte ne radite dobro svoj posao. Kada djetetu postavljate razumna ograničenja i zahtjeve, normalno je da će povremeno biti tužno, ljuto ili bijesno na vas. Vaša je uloga da postavljate granice i dijete neće biti zadovoljno njima. To je priroda ograničenja.
Kako biste bili dosljedniji, postavite sebi nekoliko pitanja: Zbog čega ste odustali od sankcionisanja neposlušnosti? Da li ste zaboravili šta ste rekli da ćete raditi? Ili ste jednostavno previše iscrpljeni da biste nastavili dalje?
Utvrdite šta je to što vas sprječava da budete dosljedni, a zatim napravite plan kako da riješite jednu po jednu stavku. Ako vjerujete da u prošlosti niste postavili dovoljno ograničenja, ne očajavajte. Nikada nije kasno da počnete da definišete granice i okvire ponašanja.
Izaberite jedno područje na koje ćete se prvo usredsrediti, na primjer, to što vam dijete bezobrazno odgovara. Zatim, polako počnite uvoditi više ograničenja. Unaprijed smislite kako ćete sankcionisati ako dijete ne poštuje ograničenja. I očekujte da će se ono u početku snažno opirati. Ako nije naviklo na ograničenja, možda će mu trebati vremena da se privikne i pokušaće da se izmigolji. Ali budite čvrsti i stvari će se srediti.
Ne krivite sebe za ponašanje svog djeteta u kriznim situacijama
Kada porodica prolazi kroz neku kriznu situaciju, poput razvoda, preseljenja, gubitka posla roditelja ili smrtnog slučaja, najlakše je optužiti sebe što se dijete neadekvatno ili ružno ponaša.
U slučaju da je, recimo, jedan roditelj napustio porodicu, često se dešava da ovaj drugi misli kako mora da nadoknadi njegovo odsustvo. Onda najčeće odustaje od nekih pravila i ograničenja misleći da je u redu da djetetu dodatno ne otežavaja situaciju.
Kakva god bila krizna situacija, zapamtite da je i to dio života i da se svima događaju loše stvari. Naravno, bićete empatični i slušaćete svoje dijete i pružiti mu pomoć ako mu je potrebna, ali to ne znači da treba da mu dozvolite da se ponaša neprimjereno.
To je teška lekcija za djecu, ali niko nema savršeni život i nijedno dijete ne odrasta u mehuriću koji ih štiti od loših stvari i negativnih emocija. Kao roditelji, koliko god to željeli, jednostavno ne možemo spriječiti sukobe, tragediju ili gubitak.
Pokušaj nadoknađivanja životnih nedaća pretjerano popustljivim ponašanjem je greška. Kada vremena postanu teška, djeci i dalje treba struktura. I dalje im trebaju ograničenja. I dalje im treba neko da im sačuva uobučajenu rutinu. Iz tog razloga djeca i dalje treba da imaju pravila i konsekvence, kao i obaveze i odgovornosti.
Potrudite se da uspostavite ravnotežu i pružite djetetu raširene ruke i budite spremni da ih saslušate i s ljubavlju ih vodite kroz probleme. Ne možete da kontrolišete druge ljude ili svijet oko sebe, ali možete da kontrolišete sebe i način na koji ćete podizati svoje dijete. Uvijek je najbolje da se usredsredite na ono što možete da kontrolišete i podsjetite se da dajete sve od sebe i da ste dovoljni.
Oprostite sebi što previše činite za svoje dijete
Činite previše za svoje dijete? To je još jedna zamka u koju roditelji lako upadaju. Ovo je naročito tačno kada se roditelji osjećaju krivima. Na primjer, roditelji svakodnevno govore svojoj djeci da nešto urade po kući. Kažu im jednom, pa tri puta, pa šest, i konačno, jednostavno je lakše odustati i to učiniti sam. Ili se dijete muči sa domaćim zadatkom i plače i žali se kako mu je preteško. Vi mu pomognete, ono se brzo umori i na kraju vi ga praktično uradite sami umjesto njega.
Međutim, shvatite da je važno da ne uskačete uvijek i spašavate dijete od izazova. Kakvi god da su ti izazovi, ako mu previše činite samo mu šaljete poruku da ga ne smatrate dovoljno sposobnim ili pametnim da to uradi samostalno.
Zato, kada sljedeći put krenete da nešto uradite umjesto djeteta, razmislite o tome kako biste mogli da ga usmjerite da to uradi samo. Ne lišavajte ih prilike da nauče dragocjenu životnu lekciju.
Ali, kad vam se omakne i počnete da radite umjesto djeteta, oprostite sebi. Dovoljno je da postanete svjesni svoje greške i odlučite da se popravite. Mada, imajte na umu da se ova navika teško prekida!
Oprostite sebi što ne umijete da kaznite dijete
Često kada se roditelji mnogo iznerviraju, u bijesu pretjeruju i pokušavaju da pronađu rješenje koje će natjerati dijete da istog trena promijenisvoje ponašanje.
Gotovo da nema roditelja koji u nekom trenutku nije rekao: „Kažnjen/a si do kraja godine” ili „To je to, sljedeće tri nedjelje nema kompjutera/tableta/interneta!” ili „Ako ne prekinete ovog trenutka, sve ću ove igračke da skupim i bacim u đubre!”.
Ovo ste sigurno rekli, i slobodno odmah sebi oprostite. Nijedan roditelj nije savršen. Na kraju krajeva, svi u bijesu govore stvari koje ne misle. Ali zato, sljedeći put kada upadnete u jarost, sjetite se da prijetnje ili kazne koje izgovorite u bijesu u stvari nećete moći da primijenite. Dakle, ako nema posljedica, nema ni efekta.
Pored toga, često se dešava da u ljutnji govorite djetetu stvari koje mu neće pomoći da stekne vještine koje su mu potrebne da bi promijenilo ponašanje. Međutim, ono što je mnogo gora posledica prijetnji je to što na taj način učite dijete da su prijetnje legitiman način ophođenja sa ljudima. Takođe, dijete vremenom shvata da ne mislite ono što govorite i vaše riječi gube težinu.
Zato, udahnite duboko i ne prijetite i ne izričite kazne u ljutini. Sklonite se, izbrojte do sto, smirite se i pokušajte da dijete dobije promišljenu, realnu i dosljednu kaznu koja će dati željeni rezultat.
Nemojte stalno misliti da niste dovoljno pružili djetetu
Mnogi roditelji se loše osjećaju što ne provode sa svojom djecom onoliko vremena koliko bi želeli. Ali takav je svijet u kome živimo. Savremeni život je brz i mahnit, a moramo da izdržavamo svoju porodicu i ne možemo da budemo na dva mjesta u isto vrijeme.
Jedino što možete da učinite je da vam lista obaveza i planova bude što realnija. Pokušajte da makar jedan dio dana provedete kvalitetno vrijeme sa djetetom, bilo da odigrate neku društvenu igru posle večere, da mu pomognete u učenju, da zajedno spremate večeru ili da odete u šetnju.
Pokušajte da odredite jednom nedeljno neko vrijeme koje ćete provesti svi zajedno. Isključite telefone, zatvorite računare i usredsredite se samo na zajedničko druženje i zabavu.
Pored nedostatka vremena, svi roditelji misle i da nemaju dovoljno novca da djetetu pruže sve što misle da bi ono željelo. Život je skup, a čini se kao da se roditelji takmiče jedni s drugima ko će svom djetetu da da više i bolje. Najbolja kuća, najbolji telefon, najbolje patike, najbolja odjeća, najbolje igračke…
Desiće se da i najbolji drugar vašeg djeteta imati nešto „super kul” što vi sebi ne možete da priuštite, a vaše dijete će mu zavidjeti i osjećati se odbačeno. Naravno, roditelji počinju da osjećaju krivicu što nijesu u stanju da kupe detetu nešto što navodno imaju sva druga djeca.
Imate dva izbora, ili da se loše osjećate ili da se zapitate: „Šta je ovdje najvažnije? Šta želim da moje dijete nauči u životu?”.
Zar nije važnije da dijete usvoji neke osnovne vrijednosti: da cijeni rad, da nauči da štedi, da ne rasipa, da bude zahvalno na onome što ima i da nauči da pomaže onima koji imaju manje sreće od njega.
Da li je stvarno najvažnija stvar na svijetu da dijete dobije novi model ajfona?
Umjesto što ćete da napregnete sve svoje snage da kupite taj otmeni predmet, zašto ne pokušate da smislite kako da naučite dijete da samo nešto doprinese, zaradi, uštedi i samo kupi, ako već toliko želi? Neka dio uštedi, a dio mu dajte vi kao nagradu za neko postignuće u školi ili pomoć u kući.
Poenta je da u centru pažnje ne budu samo materijalne stvari već osnovne ljudske vrijednosti.
Budite onakav roditelj kakav želite, a ne onakav kakav mislite da drugi očekuju od vas da budete. Savršena djeca i savršeni roditelji ne postoje, a roditeljstvo se uči i mada zvuči paradoksalno, neuspjesi su neodvojivi dio napretka.
Svi pravimo greške. Svi radimo stvari zbog kojih kasnije žalimo i svi smo nesavršeni roditelji. Sutra je novi dan, pokušajte da sebi oprostite, učite na svojim greškama i nastavite dalje.
Foto: glassrpske.com
Izvor: Glas Srpske
