Jedna od najpoznatijih biljaka koje rastu u divljini i koja ima višestruku korist za čovjekov organizam je srijemuš ili medveđi luk.
Srijemuš je biljka koja je od davnina poznata. To potvrđuju česti ostaci divljeg luka nađeni u starim naseljima podno Alpa, a srijemuš upotrebljavao još prije 5.000 godina kao začin, ali i u ljekovite svrhe.
Naziv srijemuši dolazi od latinskog imena za medvjeda – Ursus. U narodu srijemuš se različito naziva. Neki od naziva koji se sreću su srijemuš, sremuš(a), medvjeđi luk, divlji luk, crijemuša, cremuš, skremboš i srijemuž(a).
U narodu živi vjerovanje da je srijemuš prva biljka koja raste nakon proljeća, pa otuda i narodski naziv medvjeđi luk. Vjerovanje je došlo od priča da je srijemuš prva biljka koju medvjed pojede kada se probudi iz zimskog sna, te na taj način izbacuje toksine iz organizma.
Srijemuš je samonikla, višegodišnja, zeljasta biljka. U vrijeme cvjetanja naraste između 20 i 50 centimetara. Lukovica, dio srijemuša koji raste ispod zemlje, je uspravan, tanak, obavijen bijelim i žutim listićima i može da naraste od dva do pet centimetara.
Iz lukovice izrastaju dva ili tri duguljasta, oštra, jako zelena lista. Stabljika srijemuša je na presjeku trouglasta ili čak okrugla.
Cvijet srijemuša je bijele boje skupljen u višecvjetne, štitolike cvasti koje su u početku obavijene opnastim omotačem. Nakon što opnasti omotač nestane nastaju plodovi u obliku čahure sa trouglastim, crvenim sjemenima.
Raste u umjerenoj klimatskoj zoni Evrope, a mirisom neodoljivo podsjeća na bijeli luk. Na našim prostorima srijemuš raste u vlažnim, sjenovitim listopadnim šumama, pored šumskih puteva i potoka. Najviše ga ima u bukovim šumama, gdje prekriva velike površine. Raste od ravničarskih predjela pa sve do 1.900 metara nadmorske visine.
Kada je riječ o ljekovitim svojstvima srijemuša, njegova blagotvornost pokazala se dobrom u smirivanju digestivnog trakta, čišćenja krvi, a pomaže kod hroničnih kožnih oboljenja. Blagotvoran je i kod čišćenja jetre, crijeva, želuca i krvi.
Za upotrebu u narodnoj medicini prikupljaju se i koriste svježi nadzemni dijelovi biljke, koji se sakuplja u proljeće, prije nego što biljka procvjeta, i svježa lukovica koja se vadi u jesen.
Što se ishrane tiče, ova biljka iz divljine skoro cijela se koristi u ishrani – listovi, lukovica, a ponekad i sjeme. Koristi se kao dodatak salatama, umacima, jelima s mesom, a može da se jede i sama, kao salata. Važno je da se u ishrani koristi isključivo svježa zato što sušenjem gubi svoj karakteristični miris i ukus.
Listove srijemuša potrebno je prikupljati dok su mladi, budući da su neprijatno ljuti ukoliko su stari. Lukovica srijemuša može se čuvati na hladnom nekoliko dana.
Srijemuš je potrebno brati pažljivo, jer njeni listovi liče na otrovne vrste biljaka – đurđevak i mrazovac.
Pesto
Za pesto od srijemuša potrebne su oko dvije velike šake srijemuša, jedna vezica peršuna, ljuta paprika, 2dl hladno cijeđenog maslinovog ulja po potrebi, sok od jednog limuna, so i biber po želji. Sastojke staviti u blender, a nakon blendanja dodavati maslinovo ulje dok smjesa ne dobije željenu gustinu. Pesto smjestiti u staklene tegle.
Namaz
Srijemuš je moguće koristiti i za pravljenje brzog namaza sa sirom. Za namaz je potrebno: oko 25 grama srijemuša, 100 grama krem sira, 150 grama milerama, malo limunovog soka, te soli, bibera po želji i malo maslinovog ulja. Srijemuš je potrebno ismiksati u blenderu sa solju i maslinovim uljem. Smjesi treba dodati sir, mileram, limunov sok, ulje i začine.
Foto: glassrpske.com
Izvor: Glas Srpske
