Partnersko nasilje je jedna od gorućih tema današnjice i sve je učestalije. Definiše se kao svaki oblik nasilnog ponašanja između dvije osobe koje su u partnerskoj vezi. U pitanju je patološka pojava koja predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava, a procjenjuje se da do 54% ljudi svake godine doživi neki oblik partnerskog nasilja.
Postoje različite vrste partnerskog nasilja: fizičko (podrazumijeva nanošenje fizičke povrede partneru, zadavanje udaraca različitim predmetima), emocionalno (zastrašivanja, vrijeđanja, okretanje članova porodice protiv žrtve), seksualno (primoravanje na seksualni odnos, neželjena dodirivanja), ekonomsko (uskraćivanje novca žrtvi, kontrola finansija) te digitalno nasilje, koje je sve češće, a uključuje kontrolu žrtvinog telefona, provjeravanje poruka te vrijeđanje žrtve na različitim digitalnim platformama.
Najrasprostranjeniji oblik partnerskog nasilja jeste psihološko nasilje (u rasponu od 29% do 75%), a zatim i fizičko (u rasponu od 12% do 60%).
Iako se vrlo često smatra da se partnersko nasilje dešava isključivo ženama, ovo nije slučaj – i muškarci mogu biti žrtve partnerskog nasilja. Partnersko nasilje se dešava i u adolescentskim vezama, što je naročito rizično, jer su adolescenti u procesu razvoja i nepovoljne okolnosti (kao što su nasilne partnerske veze) mogu ostaviti nepovoljne efekte na njihov socioemocionalni razvoj. U većem riziku za doživljavanje partnerskog nasilja su i osobe sa nižim nivoom obrazovanja, jer će potencijalno teže prepoznati znakove nasilja i rjeđe će tražiti pomoć. Osobe sa nižim socioekonomskim statusom i slabijim krugom podrške su takođe u većem riziku za doživljavanje partnerskog nasilja, jer imaju manje resursa za traženje i dobijanje pomoći, ako postanu žrtva partnerskog nasilja. Takođe, nizak socioekonomski status nerijetko dovodi do frustracije i doživljaja bespomoćnosti kod ljudi, pri čemu se sva neprijatna osjećanja mogu iskaliti na partneru.
Bitno je napomenuti da i loša porodična dinamika može biti riziko faktor za doživljavanje (i činjenje) partnerskog nasilja. Kada se kaže “loša porodična dinamika”, u prvom redu se misli na svjedočenje nasilju među roditeljima te doživljavanje nekog oblika zlostavljanja ili zanemarivanja od strane roditelja. Nasilje rađa nasilje. Ukoliko je osoba svjedočila partnerskom nasilju među roditeljima ili je bila na neki način zlostavljana od strane roditelja, a nikad na tome nije radila (npr. kroz odlazak na psihoterapiju), velika je vjerovatnoća da će ta osoba biti nasilna prema svom partneru. Moguć je i obrnuti scenario: osobe koje su bile zlostavljane od strane bliskih osoba u djetinjstvu, a nikada na tome nisu radile, i u odraslom dobu mogu biti u ulozi žrtve i trpjeti partnersko nasilje.
Razne vrste zavisnosti mogu doprinijeti pojavi partnerskog nasilja. Zavisnosti (od alkohola, psihoaktivnih supstanci, kockanja ili nečeg drugog) mijenjaju funkcionisanje nervnog sistema i dovode do tzv. suženja svijesti, tako da osoba ima manje kontrole nad vlastitim akcijama i može postati nasilna prema partneru. Osim toga, zavisnosti često podrazumijevaju i novčane izdatke, krađu novca iz kuće i slično, što može dovesti do većih sukoba među partnerima i pojave partnerskog nasilja.
Partnersko nasilje ostavlja brojne posljedice po žrtvu. Te posljedice mogu biti fizičke prirode (razne vrste bolesti, fizičke povrede zbog kojih je neophodno traženje ljekarske pomoći, oštećenja ploda u trudnoći, prijevremeni porođaj i drugo) te psihološke prirode (depresija, anksioznost, strah, doživljaj bespomoćnosti, razvoj negativne slike o sebi, sram i slično). Veliki broj ljudi koji doživljavaju partnersko nasilje to krije. Zna proći i do tri mjeseca kontinuiranog nasilja prije nego što osoba odluči da se nekom povjeri.
Imajući u vidu ovakve posljedice, bitno je znati kome se obratiti u slučajevima doživljavanja partnerskog nasilja. Tu su policija i centri za socijalni rad, pogotovo ako je žrtva životno ugrožena. Jedan od resursa jeste i “plavi telefon”, besplatna savjetodavna linija za pružanje psihološke pomoći i podrške, čiji je broj 080 050 305. Važno je i da osoba ima blizak krug ljudi, kojima se može povjeriti u slučajevima doživljavanja partnerskog nasilja.
Prevencija partnerskog nasilja može se obaviti i radom u zajednici, kroz predavanja o rodnoj ravnopravnosti, zdravim partnerskim odnosima te načinima samozaštite. Partnerski odnosi predstavljaju važan dio našeg života, zadovoljavaju naše potrebe za ljubavlju i pripadanjem, i baš zato je bitno da znamo kako zdravo da ih gradimo.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
Novinarka: Jelena Bačić
Foto: Freepik
Izvor: Nezavisne
