Zanimljivosti

Živin nitrat stvorio Ludog Šeširdžiju

Alisa umorno uzdahnu. “Čini mi se da biste mogli pametnije iskoristiti vrijeme i ne dozvoliti da vam ono uludo prolazi postavljajući zagonetke koje nemaju odgovora.”

“Da poznaješ Vrijeme onako kako ga ja poznajem”, reče Ludi Šeširdžija, “ne bi za njega kazala da je ono, nego on.”

“Ne znam šta hoćeš time da kažeš”, odgovori Alisa.

“Naravno da ne znaš”, reče Šeširdžija i prezrivo zatrese glavom. “Smio bih se zakleti da nisi nikad ni progovorila s Vremenom.”

I upravo kako citat kaže, kroz vrijeme pri pominjanju Ludog Šeširdžije većini prvo padne na pamet “Alisa u zemlji čuda”. Ovaj fiktivni lik proizašao je iz pera Luisa Kerola, doduše pod jednostavnim nazivom Šeširdžija. Naširoko je poznat i po pitalici: “Zašto su gavran i pisaći sto slični?”, iako ni sam ne zna da odgovori na vlastitu zagonetku. Epitet “ludi” ovom šašavom liku definitivno pristaje, a i pisac ga u nekoliko navrata naziva ludim.

Ipak, izraz ludi šeširdžija nastao je na potpuno drugačiji način.

Sam termin “lud kao šeširdžija” puno je stariji od Kerolovih djela, a Češirska Mačka u priči i njega i Bijelog Zeca naziva ludima. Prvo pojavljivanje imali su poglavlju 7, “A Mad Tea-Party”.

Kada ih je Alisa posjetila, bilo joj je izrazito nejasno zašto sve vrijeme piju čaj. Šeširdžija je tada objasnio kako je jednom davno pokušao pjevati na zabavi Kraljice Herc, ali je to bio toliki fijasko da ga je ova osudila na smrt zbog “ubijanja vremena”, mada je uspio izbjeći dekapitaciju. Za osvetu, Vrijeme (koje se u priči oslovljava s “on”) se zaustavilo iz poštovanja prema Šeširdžiji te je njima tako uvijek šest sati. Zbog toga, Šeširdžija nasumično zna viknuti “Tea Time” (eng. “Vrijeme je za čaj”). Sama čajanka, kada Alisa stiže, obilježena je promjenom mjesta za stolom, kratkim komentarima, pitanjima i nerješivim zagonetkama i recitovanjem besmislene poezije, što na koncu otjera Alisu.

Iako je ime Ludi Šeširdžija svakako nastalo prema poznatoj frazi “lud kao šeširdžija”, porijeklo same fraze vrlo je zanimljivo.

Naime, u 19. vijeku za izradu šešira je bio korišten živin nitrat čime su materijali postajali trajniji. Za upotrebu žive danas je propisana posebna oprema, međutim u 19. vijeku šeširdžije su je svakodnevno koristile golim rukama i pritom udisale njena isparenja. Kao posljedica isparavanja su brojne neurološke smetnje kao što su nejasan govor, dezorijentisanost i pomućen vid. U mnogim situacijama, posljedice su završavale fatalno. Ovi simptomi su u narodu nazivani “bolest ludog šeširdžije”, a u stvari je u pitanju bilo trovanje živom.

Luis Kerol je kao mlad imao priliku da svjedoči ponašanju šeširdžija koje su djelovale “drugačije” i zbunjeno. Pretpostavlja se da je ova pojava presudno uticala na lik iz njegove bajke.

Izrada šešira bila je glavni zanat u tadašnjem Stokportu, gdje je odrastao Luis Kerol, tako da nije bilo rijetko vidjeti šeširdžije koje su djelovale zbunjeno ili problematično. Dapače, mnogi su umrli jako mladi od trovanja živom. Ipak, Ludi Šeširdžija nema klasične simptome trovanja živom, koji uključuju izražen strah, snebivanje, povećanu sramežljivost, anksioznost i želju da ostanu neprimijećeni.

Postoje i određene teze kako je inspiracija za Luisovog Šeširdžiju bio Teofilus Karter, ekscentrični trgovac namještajem. Karter je u to vrijeme navodno bio jedan od studenata na “Christ Churchu”, mada to ne potvrđuju univerzitetske arhive. Karter je poznat po svom krevetu-budilniku kojeg je prezentovao na Svjetskoj izložbi 1851. godine. Kasnije je bio vlasnik trgovine namještajem te je bio poznat kao Ludi Šeširdžija zbog navike da stoji na vratima svoje trgovine sa visokim šeširom na glavi. Džon Teniel je navodno posjetio Oxford samo kako bi vidio Kartera i tako napravio skice za svoje ilustracije “Alise u zemlji čuda”. Ipak, za ove teze ne postoje nikakvi dokazi, kako u Kerolovim pismima, tako ni u dnevnicima.

10/6

Kartica koja se nalazi na Šeširdžijinom šeširu u bajci “Alisa u zemlji čuda” ima tekst “U ovom stilu 10/6” (eng. “In this Style 10/6”), što se odnosi na 10 šilinga i 6 penija (ili pola gvineje), što je bila tadašnja cijena šešira. Brojka ima ulogu vizuelne indikacije šeširdžijskog zanata. Ipak, brojka 10/6 koristi se i u drugom kontekstu. Naime, u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu postoji neformalni praznik poznat kao “Mad Hatter Day” (Dan Ludog Šeširdžije), što je zapravo svojevrsni nastavak 1. aprila te drugi najzabavniji dan u godini. Ipak, zbog razlika u kalendaru dvije zemlje, u SAD se on slavi 6. oktobra, a u Britaniji 10. juna.

Šeširdžijina zagonetka

U poglavlju knjige “Alisa u zemlji čuda” “A Mad Tea Party”, Šeširdžija Alisi postavi zagonetku, koja glasi: “Zašto su gavran i pisaći sto slični?” Nakon što Alisa odustane od traženja odgovora, sam Šeširdžija prizna kako ni on nema rješenje za vlastitu zagonetku.

Kerol je izvorno zamislio zagonetku bez rješenja, ali nakon mnogih upita čitatelja, odlučio je, zajedno s pomoćnicima, među kojima je i ekspert u zagonetkama Sem Lojd, predstaviti neka rješenja. U predgovoru izdanja iz 1896. Kerol je napisao:

“Toliko često su mi upućivana pitanja postoji li ikakvo rješenje Šeširdžijine zagonetke, da ovdje službeno mogu navesti ono što mi se čini razumnim rješenjem:

Jer mogu proizvesti nekoliko nota (u engleskom jeziku ‘notes’, što znači i muzičku notu i bilješku, dok se kod nas koriste različiti nazivi); i jer se nikada ne stavljaju s krivim krajem naprijed (u engleskom jeziku Kerol koristi izraz ‘nevar’, što označava riječ ‘never’, ali je igra riječima jer je ‘nevar’ naopako pisanje riječi ‘raven’, što znači gavran. Ovo je, ipak, naknadno smišljeno; izvorno, zagonetka nije trebalo da ima nikakvo rješenje.”

Sam Lojd je postavio još nekoliko alternativnih rješenja, među kojima su i: “Jer ih je Po koristio u svom radu.”

Foto: N.N.

Izvor: Nezavisne

Prikaži više

Povezani članci

Back to top button
Close