Prevrtanje očima – svakodnevna pojava kojoj se ne pridaje mnogo značaja, prisutna je prevashodno kod tinejdžera kojima služi kao prva linija odbrane i način izražavanja protesta ili negodovanja.
Dok se osmijeh, univerzalna ljudska ekspresija, jasno tumači, postoji više nagađanja zašto prevrćemo očima i od kada to činimo. Ustvari, odgovori na ova pitanja su se mijenjali tokom vijekova.
Prevrtati ili ne prevrtati, pitanje je sad!
U današnjem vremenu, ljudi prevrću očima kako bi izrazili svoje neodobravanje, kada ne žele da vide sadržaje određenog tipa na Facebook, ili negodovanje, kada im se ne sviđa izlaganje političkog kandidata koji će učestovati na izborima.
Ali, prema istraživanjima sajta slate.com, prevrtanje očima zbog ovakvih razloga prisutno je tek od druge polovine 20. vijeka. Sve do 17. vijeka, prevrtanje očima označavalo je požudu, nikako negodovanje. U pjesmi Vilijama Šekspira “Otmica Lukrecije” (1594), pjesnik opisuje silovatelja Seksta Tarkvinija kako zuri u žrtvinu postelju “prevrćući svojim pohotnim očima”. Poema Džona Miltona “Izgubljeni raj” (1667) govori o ženama lišenim svakog dobra čija jedina svrha je “palacanje jezikom i prevrtanje očima”. Čak u u 50-im godina prošlog vijeka, kantri pjevač Henk Peni peva o ženi koja “prevrće svojim velikim kestenjastim očima” kako bi dovela u iskušenje svog bivšeg ljubavnika.
Ljudi bi, kroz istoriju, prevrtali očima zbog straha ili besa, isto kao što to čini i uplašeni konj. Čarls Dikens piše o ženi na samrti koja “plašljivo prevrće svoje oči”.
Takođe, Mauris Sendak u svojoj popularnoj dečijoj knjizi “Tamo gdje su divlje stvari” (1963) opisuje čudovišta koja “prevrću svojim strašnim očima”.
Izraz počinje da dobija svoje savremeno značenje početkom 20. vijeka. U “Hardijevim dečacima” (1927) daje se opis dječaka koji prevrće svojim očima usljed neodobravanja, dok 1964. godine dolazi do prevrtanja očiju usljed slušanja izgovora. Prevrtanje očiju se popularizuje 1980-ih kada počinje da se koristi svakodnevno.
Psihologija prevrtanja očiju
U većini slučajeva, prevrćemo očima zbog neodobravanja ili prezira, kao da pokušavamo da se zaštitimo od nečega što ne želimo da vidimo ili čujemo. Ova pojava je pretežno prisutna kod tinejdžera, naročito kod djevojčica. Prema istraživanjima iz 2012. godine na temu agresivnosti kod djece i vršnjačkog nasilja, otkriveno je da se djevojčice teže neverbalnoj komunikaciji, izbjegavajući fizički kontakt i da mnogo bolje čitaju govor tijela i facijalne ekspresije nego što to čine dječaci. Sa druge strane, dječaci će svoje agresivno ponašanje manifestovati u fizičkom smislu.
Postavlja se pitanje da ako nismo uvijek prevrtali očima iz istih razloga, da li to znači da se samo pretvaramo? Nije nužno tako. Uprkost popularnim vjerovanju, većina facijalnih ekspresija se ne shvata na isti način širom planete. Istraživanja sprovedene među stanovnicima Papua Nove Gvineje pokazala su totalno drugačije rezultate od onih dobijenih među stanovnicima Zapada. Ako se značenje facijalne ekpresije mijenja u zavisnosti od kulture, zašto se ono ne bi mijenjalo u zavisnosti od vremena?
Foto: N.N.
Izvor: Nezavisne
