Zakoračili smo u doba u kojem roboti i vještačka inteligencija (AI) nisu samo dio naučno-fantastičnih filmova, već i svakodnevnog života. Koristimo ih za različite stvari – da nam predlože koje filmove da pogledamo, da pruže razne praktične savjete, a često i “ćaskamo” sa njima na veb sajtovima, a da ponekad to i ne znamo (chat robot, skraćeno – četbot). Mogućnosti koje nam pruža su ogromne i korisne, ali uz veliku moć koju AI posjeduje, dolazi i velika odgovornost. Time se bavi etika u upotrebi vještačke inteligencije.
Etika vještačke inteligencije – šta je to?
Zamislimo AI etiku kao kodeks ponašanja koji vještačka inteligencija mora da poštuje. Njen zadatak je da osigura da ove pametne mašine rade na bezbjedan način, poštuju ljudska prava i da ne štete planeti. To je kao da učite robota da ne bude nasilnik, da čuva tajne i da ne pravi nered. Pitanja poput “Šta ako pokupi loše navike od ljudi?” ili “Mogu li mu povjeriti najdublje tajne?” leže u srži etike vještačke inteligencije.
Zašto bi nas bilo briga?
Problemi kojima se bavi AI etika utiču na ljude u stvarnom svijetu. Na primjer, ako sistem vještačke inteligencije koji odlučuje o prijavama za posao ne bude fer, to može značiti da neko ne dobije poziciju iz snova bez opravdanog razloga. Ili, zamislite četbota koji promoviše neistinite, lažne vijesti milionima ljudi – oba ova primjera su se već dogodila i imala stvarne posljedice, kako za pojedince, tako i za kompanije.
Zatim, slijedi pitanje privatnosti. Kad god kupujemo onlajn, kada lajkujemo video snimke koji nam se dopadaju ili dopisujemo sa prijateljima putem aplikacija na telefonu – sve se ovo evidentira kroz sisteme vještačke inteligencije koji oblikuju onlajn sadržaj koji nam se prikazuje. Ovim se stvara utisak da nam neko gleda u ekran preko ramena svaki put kada koristimo telefon ili računar, što direktno zadire u privatnost svakog od nas.
Takođe, tu je i pitanje ekološke održivosti. AI tehnologija koristi ogromne resurse da bi funkcionisala, posebno u vidu energije i vode. Na primjer, procijenjeno je da je samo na treniranje modela GPT-3, poznatog servisa ChatGPT, utrošeno oko 700.000 litara vode – što je otprilike količina vode koja je potrebna za hlađenje nuklearnog reaktora.
Nije sve tako crno
Vlade širom svijeta, kao i velike tehnološke organizacije, počele su da kreiraju zakonske okvire koji će držati vještačku inteligenciju pod kontrolom. Ali, donošenje novih pravila neće, samo po sebi, riješiti sve probleme.
Kompanije su te koje igraju ključnu ulogu u etičkom razvoju AI tehnologija, brojni su primjeri pozitivnog uticaja. Google Cloud je napravio AI alat koji omogućava ljekarima da brzo pronađu informacije o pacijentima, čime se može riješiti veliki problem zastoja zbog pribavljanja dokumentacije koja se čuva na različitim mjestima i u različitim formatima – što je nekada od životne važnosti.
FrameDiff, koji je razvijen na američkom univerzitetu MIT, pravi nove vrste proteina koje potencijalno mogu da dovedu do razvoja novih medicinskih tretmana.
Tu su i korisni AI alati za svakodnevnu pomoć u radu, kao GitHub kopilot za programere ili Microsoft Mesh, koji čini online rad manje zamornim spajanjem digitalnog sa stvarnim svijetom, dok platforme kao što su Discord i Mastodon prestavljaju nove tipove onlajn zajednica za bliže povezivanje ljudi.
Upravo zbog svih pozitivnih uticaja i neograničenog potencijala, ulaganje u razvoj AI tehnologija je trenutno na svom istorijskom vrhuncu.
Iz tog razloga, neophodno je da etika bude u konstantnom fokusu. Što ih više integrišemo u naše svakodnevne živote, možemo obezbijediti da ovi alati budu od koristi milionima ljudi.
Potrebno je samo da uvijek imamo na umu par praktičnih koraka: obezbjeđivanje ravnopravnog pristupa, očuvanje privatnosti, održivost, kao i podsticanje digitalne pismenosti, prenosi “Telegraf”.
Foto: Pixnio
Izvor: Nezavisne
