Dok mi uglavnom doručkujemo u pekarama, a neki posežu i za brzom hranom i ovsenim pahuljicama, naši preci od prije 6-7 vekova (znači negdje u doba Kosovske bitke) jeli su mnogo siromašniji, ali i zdraviji doručak. Evo nekih recepata za jela koja i danas možete uvrstiti u ishranu.
Srbi su oduvijek voljeli dobro da pojedu i popiju, ali je isto tako i siromaštvo bilo sastavni deo njihovih života. Upravo ono je iznedrilo veliki broj jela koja su “malo za oči, mnogo za tijelo” – laka i jednostavna za pripremu, a svejedno hranljiva i zasitna.
Prvo, zaboravite na zlatne viljuške i ostali escajg, raznorazne đakonije poređane na dugačke stolove gdje se svako jelo obilno zaliva medovačom i vinom. Toga je, ako je uopšte i bilo, bilo na dvorovima vladara, plemića i ostale vlastele.
Običan svijet – seljaci, zanatlije i ostali trudbenici, jeli su šta su imali i stigli. Ipak, to ne znači da njihova hrana nije mogla da bude lijepa i zdrava! Istina je da su ova jela othranila Srbe, aliji pre otkrića Amerike na ovim prostorima nije bilo kukuruza, pa se u srednjovijekovnoj Srbiji hljeb mjesio od “sumješice” i “suražice” – mješavine pšenice, ječma i raži, piše Istorijski zabavnik.
Proja nas je othranila
Doručak starih Srba obično se sastojao od supa i kaša od raži, ovsa i ječma. One su se pripremale na vodi ili eventualno sa malo mlijeka (ako se imalo).
U njih su dodavane biljke kao začini mada, generalno, povrće nije bilo “na cijeni”. Zvalo se zelje, a kada bi pominjali “ljuto zelje” stari Srbi su mislili na luk i rotkve. U ovaj “čorbuljak” za praznik bi se ubacio i po koji komad mesa.
Druga “varijanta” tradicionalnog doručka “običnog Srbina” uključivala je hljeb… mnogo hljeba!
Popara
Današnji način pripreme
Za poparu vam treba stari hljeb, kajmak i sir, voda i so (neko stavlja i mlijeko). Posoljena voda se kuva dok ne proključa, pa se u nju doda mlijeko (ko stavlja) i stari hljeb.
Smjesa se promiješa i ostavi na tihoj vatri, pa kad haljeb nabubri u to se doda sir i kajmak i sačeka se da se oni lijepo istope.
Ko je imao stoku (a onda je već spadao u malo bogatiji sloj) za doručak je koristio mnogo mliječnih proizvoda. Osim mlijeka (kravljeg ili kozijeg) jele su se i prerađevine – sir i naravno, kajmak.
Kajmak je inače jedan od rijetkih autohtono srpskih jela iako je sama riječ turskog porijekla. Prije dolaska ovih osvajača na naše prostore, Srbi su koristili drugi, mnogo stariji naziv – skorup.
Kombinacijom samo ova dva sastojka – hljeba i mliječnih proizvoda stare srpske domaćice stvorile su nebrojano jela za doručak od kojih neka poznajemo i danas – poparu, cicvatu, gibanicu, kačamak, proju, jufkaru…
Kačamak
Današnji način pripreme
Kačamak je tradicionalni srpski doručak za koji vam treba kukuruznog brašna, vode, soli, kajmaka i tvrdog sira. Voda se proključa i onda se u nju, na sredinu posude sipa kukuruzno brašno. Ne treba miješati već pustiti da se formira “osrtvo” od brašna u vodi. Zatim, tankom oklagijom ili varjačom smjesa se izdubi na sredini kako bi se tu formirao otvor. Brašno se posoli po površini i sve se ostavi da vri oko 25 minuta.
Nakon toga, voda se odlije u drugi sud, a preostala smjesa se snažno miješa varjačom dok se ne ujednači. Izmiješani kačamak poravnajte u loncu i vratite kratko na vatru. Kada smjesa pođe naviše, sklonite sa šporeta i izručite tijesto na pripremljenu podlogu. Dok se kačamak hladi rastopite kajmak (ili eventualno maslac) i izdrobite sir u posebnu posudu.
Jačim koncem sjecite tanke slojeve kačamaka i ređajte ih u činiju, prelivajte kajmakom i sirom dok ne potrošite sve. Posljednji sloj pospite sirom.
Foto: glassrpske.com
Izvor: Glas Srpske
