Tokom dvadeset pet godina postojanja „Prijateljske kuće” u Doboju, u kojoj borave djeca bez roditeljskog staranja, zbrinuto je 69-oro djece. O djeci brigu vodi Holanđanka Marlis van Hofen, koja je prije četvrt vijeka u Doboju uz pomoć holandskih donatora osnovala „Prijateljsku kuću”.
Pamti datume ko je kad došao, ali i kada su i otišli. Ne zaboravlja ni rođendane, naročito ne one djece koji su sa njom bila godinama. Svima zna rane, za sve njih kaže – „to su moja djeca”.
Najmlađa beba koja je ovdje boravila imala je samo četiri dana. Većina njih kod Marlis dočekaju punoljetstvo. U kontaktu je sa skoro svima putem društvenih mreža, a ima i onih koji obiđu tetu Marlis, kako ju svi od milja zovu. Ima Marlis kaže i 19-oro unučadi. Neki žive u Doboju i okolini, a neki su otišli i u inostranstvo. Zadovoljna je u kakve su ljude danas izrasli.
Trenutno u „Prijateljskoj kući“ borave tri djevojčice. Nekada je u jednom trenutku bilo i 14-oro djece. Ali, nije tada kaže bilo najteže, naprotiv.
Sestre Emina i Enisa o teti imaju samo riječi hvale. Kod tete su već oko četiri godine. Uče, igraju se i ne razdvajaju se od kućnih ljubimaca – dvije mačke koje se zovu kažu Arči i Šizi. Jedanaestogodišnja Enisa ide u šesti razred, dok će Emina na jesen u školu. Pomalo piše, a zna i da recituje.
„Prijateljske kuća” najvećim dijelom i danas se upravo finansira od novca prikupljenog od donatora u rodnoj Holandiji. Kada bi kaže Marlis ponovo birala opet bi izabrala isti put. 25 godina postojanja „Prijateljske kuće“ prikazano je u albumu, koga svakodnevno gledaju prisjećajući se sa osmijehom na licu svih lijepih trenutaka.
Mame ne idu u penziju, pa tako Marlis kaže ni za nju nema penzije. Napraviće još mjesta u albumu i za maturske fotografije trenutno najmlađe šestogodišnje Emine, koju od milja zovu Mima. Kao i svima koje su boraveći kod nje završavale školu i njoj će teta Marlis po mjeri sašiti matursku haljinu.
Opširnije u prilogu:
Foto: rtvdoboj.org
RTV Doboj