Uvijek pokušavam da pomognem i predstavim svoju zemlju najbolje što mogu, rekao je najbolji teniser svijeta Novak Đoković.
Regularnost moje igre je uvijek bila fantastična, ali u posljednje četiri godine stvari su se mnogo promijenile: sada imam dvoje djece, a bio sam i dugo povrijeđen. Tako odgovara Novak Đoković o trenutnim usponima i padovima u svojoj igri, u velikom intervjuu koji je dao francuskom “Ekipu”, u kojem se osvrnuo na svoju trenutnu formu, ali i na sve ono što ga prati u tenisu i oko njega.
Neizbježna tema je bila i njegova ljubav prema Srbiji. Novinara je zanimalo i ne uzima li mu njegovo zalaganje za Srbiju “previše vremena i energije?”
– Ponekad se pitam: da li bi trebalo da se angažujem u politici, tenisu ili…? Ali sve što radim, pokušavam da to činim savjesno i odgovorno, posvećujući sve svoje vrijeme. Ne znam da radim stvari napola. Uvijek pokušavam da pomognem i predstavim svoju zemlju što bolje mogu. Kada se sretnem sa ljudima u Srbiji, kada razgovaram sa njima, kada vratim vrijeme unazad, to me vraća u smjernost, u samu srž – poručio je Novak, dodavši da ne želi da se ograniči samo na svoju zemlju, da je pacifista i da voli da prigrli svijet.
Na konstataciju da u njemu i dalje gori vatra u igračkom smislu, Novak ističe: – Da, postoje i vatra, i voda, i vazduh… Postoji zemlja. U meni su svi elementi. Hranim ih. Njegujem… Možda sam ekspresivniji od drugih igrača, ali to je moj način postojanja.
Novak ističe da uvijek postoje trenuci kada se na terenu igrač osjeća dobro i kada su rezultati pozitivni, i da naiđu oni sa manje samopouzdanja.
– Bio sam 22. na svijetu i mislio sam da se nikada neću vratiti. Ljudi koji nas gledaju zamišljaju da smo roboti, da sve radimo savršeno. Ali, mi smo samo ljudi kao i ostali i imamo iste probleme kao i svi. Moramo biti u stanju da stvari shvatamo pozitivno i da nađemo ravnotežu. Za mene je glavni prioritet stalno traganje za ravnotežom.
Novak se vratio na period duge pauze zbog operacije lakta.
– To je bio prvi put u mom životu da sam imao šest mjeseci odmora. Bio sam zahvalan jer sam imao vremena da radim stvari koje sam se odvikao da radim. To je ujedno i trenutak kada se rodilo moje drugo dijete. Bilo je to veoma emotivno vrijeme. Ali povreda je takođe imala i negativan efekat na moju igru: tehnički, morao sam da pravim kompenzacije na servisu. Mnogo sam promijenio ovaj udarac. Imao sam, zatim, problema da nađem ritam, da kontrolišem servis, osnov moje igre kada ulazim pun samopouzdanja na teren.
Na pitanje novinara šta se desilo kada je raskinuo saradnju s Marijanom Vajdom, da bi radio s guruuom Pepeom Imazom, prije nego što se ponovo vratio Marijanu, Novak kaže da “kada ljudi nešto ne poznaju, počinju da spekulišu.”
Najbolji svjetski teniser ističe da ga zanimaju mnoge stvari u životu, muzici, istoriji… – Učenje je od suštinskog značaja. Tenis je, uz moju porodicu, najvažnija stvar. Na terenu provodim najviše vremena. Ali to nije jedina stvar u životu. Želim da napredujem. Postoji toliko mnogo drugih stvari koje treba otkriti.
– A kada počnete da spekulišete, razvijate različite oblike priča i uvjeravate ljude da je to tako. Osim što to nije tako. Uvijek pokušavam da kažem istinu. Ne krijem činjenicu da sam proživio vrlo emotivno vrijeme i da još nisam iz toga izašao. Za mene je bilo važno da se suočim s nekim stvarima koje su predugo ostale pod tepihom. Ali kada se nešto desi u vašem privatnom životu ili drugdje, mnogi ljudi vide problem u drugom. U Pepeu, u mom treneru, ili nečemu trećem. To nikada nije bio slučaj. Vrijeđa me kada neko tako može da misli, jer su ove sumnje o zavisnosti uvreda za moju zrelost i moju inteligenciju – ističe Novak i dodaje da je uvijek pokušavao da bude okružen ljudima koji mogu da mu pomognu, ojačaju njegov karakter i duboko ga razumiju.
Odgovarajući na pitanje da li je to možda zbog njegovih slovenskih korjena, Đoković navodi da “svi imamo genetsko pamćenje”.
– Moji slovenski koreni su sigurno uticali na moj razvoj i moju igru. Odrastao sam za vrijeme rata, pod bombama. Morao sam da se borim dva puta više da bih uspio. Morao sam da izvlačim iz sebe dvostruko više nego neko ko je rođen negde drugdje. Na kraju, imao sam sreću da živim ovo iskustvo, iako to u ono vrijeme ne bih rekao jer je bilo strašno. Ali, to je stvorilo osobu kakva sam.
Na konstataciju da vodi računa o svom tijelu i kultiviše neku vrst asketizma, da je vegan i da jede bez glutena, Novak odgovara:
– Ne volim etikete. Nisam vegan i ne jedem hranu bez glutena. Pokušavam da se hranim zdravo i da budem svjestan onoga što dajem svom tijelu. Ne volim kategorizovanje stvari. Ali vegansko društvo sada postaje previše agresivno. Ne volim kada se sudi nekome zato što jede ovo ili ono. Ili kategorizacije tipa: vi ste novinar, ja sam teniser. Ali, evoluiramo u društvu koje voli da kategorizuje na takav način. Ne možete preći granicu da biste došli na moju stranu jer je to moj teren. Ne vidim stvari na taj način. Za mene svi pripadamo istom terenu.
Novak poručuje da i dalje nalazi zadovoljstvo na terenu, i da, u suprotnom, ne bi više igrao.
– Na teniskom terenu doživljavam sve uspone i padove mog karaktera. Ponekad izgubim kontrolu, vičem, bacam reket. Ali takođe pokazujem i pozitivne emocije. Zaista uživam na terenu – kaze Novak, ističući da će to možda zvučati kao kliše i da neko možda misli da igra zbog titula ili zato što mu je to posao. Nemam obavezu. Ne igram za novac. Moj cilj na terenu je da napredujem i da ostanem u stanju u kome sam u mogućnosti da se poboljšam.
Foto: Getty Images
Izvor: RTRS
