Kovod-19 je BiH donio nešto dobro, u smislu skidanja prsta sa političkog obarača, odnosno podizanja svijesti da postoje opasnosti koje nas ne razlikuju po osnovu etničke i vjerske pripadnosti, i pred kojima bi svi trebalo da budemo “u istom stroju”. Kad nas tome nije naučio terorizam – dobro je da neko zlo ipak jeste. A cijenu ćemo da platimo, uostalom kao i svi drugi. Neka bar nauk ostane, navodi u autorskom tekstu stručnjak za bezbjednost Predrag Ćeranić.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Narodna skupština Republike Srpske donijela je odluku o proglašenju vanrednog stanja na posebnoj sjednici, zatvorenoj za javnost.
Već je to kod opozicije probudilo sumnju i podstaklo je da odluku o proglašenju vanrednog stanja ne podrži. Iako su se predstavnici vlasti u javnim istupima potrudili da skupštinsku odluku obrazlože, iznoseći prvenstveno ekonomske razloge, odnosno potrebu da Vlada Srpske dobije zakonodavne ingerencije, koje inače pripadaju Narodnoj skupštini, “nevjernih Toma“, po običaju, nije nedostajalo.
– Zašto se ne bave ekonomijom – bilo je glavno pitanje.
Generalni sekretar Vlade Srpske, dr Siniša Karan, u zapaženom gostovanju na RTRS objasnio je da je upravo briga o ekonomiji bila presudna za odluku o proglašenju vanrednog stanja. Naime, tokom vanrednog stanja Vlada Srpske može donositi uredbe sa zakonodavnom snagom a koje će, po ukidanju vanrednog stanja, ići na verifikaciju u Narodnu skupštinu. Sve je jednostavnije i operativnije – naglasio je Karan. Uzalud.
Situaciju je zakomplikovala i najava Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda da će posegnuti za zaštitom nacionalnog interesa, što skupštinsku odluku prolongira do odluke Ustavnog suda Srpske.
Pandemija korona virusa natjerala je “mačku i miša” da budu zajedno, te su se dešavale stvari doskora nezamislive.
Avion s ruskom medicinskom pomoći otpremnjen u SAD, Kina poslala pomoć SAD, ruski vojnici (u uniformama) u Italiji pomažu medicinskom osoblju ove, koronom teško pogođenom zemljom itd. Ali, BiH kao da je po ovom pitanju ostala “u izolaciji”.
I kada je izgledalo da se u BiH ništa nije promijenilo od slike koju je o ovoj zemlji i njenim narodima ostavio Ivo Andrić, kao iznenađenje dočekali smo vijest da je nakon razgovora predstavnika bošnjačkog kluba sa predsjednicom Srpske – postignut dogovor.
Sastanak predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović s potpredsjedavajućim Vijeća naroda Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda Mihnetom Okićem i poslanikom u Narodnoj skupštini RS Edinom Ramićem
Barijere neće biti, razbijena je predrasuda da će vanredno stanje Srpska koristiti kako bi njena policija preuzela kontrolu nad međuentitetskom linijom i tretirala je kao državnu granicu. Tako je odluka o proglašenju vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske zbog virusa korona objavljena u Službenom glasniku, čime je de fakto stupila na snagu.
Na taj način je Kovid–19 Bosni donio nešto dobro, u smislu skidanja prsta sa političkog obarača, odnosno podizanja svijesti da postoje opasnosti koje nas ne razlikuju po osnovu etničke i vjerske pripadnosti, i pred kojima bi svi trebalo da budemo “u istom stroju”.
Kad nas tome nije naučio terorizam – dobro je da neko zlo ipak jeste. A cijenu ćemo da platimo, uostalom kao i svi drugi. Neka bar nauk ostane.
Korona odnosi ljudske živote, ali je donijela i pometnju, opštu podijeljenost na one koji smatraju da je opasnost od infekcije preuveličana, da u pozadini postoje tajne namjere i planovi, i na one koji se doslovce drže vladinih instrukcija da ostanu kod kuće.
Sa interneta pljušte ubjedljiva “objašnjenja”, i u jednom i u drugom smislu.
Opštoj polarizaciji u navedenom kontekstu doprinose i odluke državnih organa pojedinih zemalja (npr. Švedske i Bjelorusije, doskoro i Velike Britanije) da se virusu ne daje prevelik značaj i da se mjere socijalne distance, posebno mjere zaustavljanja pojedinih privrednih grana, ne sprovode. A opet, i Kina, i Rusija, i EU, i SAD, preduzimaju identične korake u suzbijanju pandemije.
Ako je i zavjera – čija je i protiv koga?
Činjenica je da je virus vrlo agresivan, donekle i čudan (prema žrtvama se odnosi u smislu “kako prema kome“), i da se ne može tretirati kao “običan grip”.
Ne ulazeći u medicinski aspekt pandemije, pokušaćemo stvari sagledati iz drugog, geopolitičkog ugla.
Da li su neoliberalizam, i globalizam kao njegova ideologija, na dobitku ili će “kada sve prođe”, tj. kada se stvari koliko-toliko vrate u normalne tokove, “vladari iz sjene” biti gubitnici?
Da li će ideja o potrebi za jednom, “svjetskom vladom” (religijom, nacijom itd), osnažiti ili će otupiti njeno sječivo?
Sve su prilike da će na dobitku biti tradicionalisti, suverenisti, i kako se sve ne nazivaju pobornici očuvanja tradicionalnih vrijednosti – porodice, nacije, vjere, države. Јer, zatvaraju se državne granice i postaju nepropusne, stanovništvo se okreće institucijama vlastite države, traži zaštitu i pomoć.
U kojoj mjeri u ovoj situaciji postoji EU?
Članice ljubomorno čuvaju svoje resurse, donose se zabrane izvoza medicinske opreme, EU-države ne žele pomoći ni najugroženijima među sobom. Njima zato pomažu “daleki prijatelji“ – Kina i Rusija.
Nakon korone više ništa neće biti isto. Ne samo zbog nepredvidive ekonomske slike i činjenice da će maske i rukavice i kada “sve bude kako je bilo” dugo biti oprema prisutna u našem svakodnevnom životu, već i zbog geopolitičkog “miješanja karata” koje je u toku.
Spominje li iko migrante, zaglavljene na grčko-turskoj granici?
Izgleda da su postali nepotreban “alat” koji se vraća u “magacin”.
Što se tiče proglašenja vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske, ono bi moglo u pozitivnom smislu da se odrazi na političke odnose u čitavoj BiH, u smislu boljeg međusobnog razumijevanja. Inače, BiH je do sada neprekidno bila u “vanrednom stanju” – u političkom diskursu pljuštale su teške optužbe, afere se smjenjivale jedna za drugom, politički odnosi bili kao struna napeti.
Zato bi proglašenje vanrednog stanja moglo doprinijeti postepenom ukidanju “vanrednog stanja” u kojem je BiH već decenijama.
Foto:sveosrpskoj.com
Izvor: RTRS
