Nakon serije tekstova veoma kritičke, a često i negativne sadržine, u britanskom Gardijanu objavljen je članak koji se bavi Novakom Đokovićem u pozitivnom svjetlu i koji pokušava da pojasni zašto se njegovo ime mora uzimati u obzir kada se priča o najboljem teniseru svih vremena.
Novinar čuvenog engleskog lista i portala Tumaini Karajol analizirao je Novakov uspon, koji je počeo 2007. godine, i koji još uvijek traje.
Ističe se Novakova upornost i mentalna snaga, i njegova sposobnost da dobije “mind games” protiv rivala, prije svega onih najvećih – Rodžera Federera i Rafaela Nadala.
Upravo spomenute 2007. godine, u vrijeme velike dominacije Federera, Novakov stav o duelima sa najboljima je privukao pažnju medija, i ukazao da je srpski teniser drugačiji od većine.
– Zašto bih se plašio? Za mene je to sasvim normalna stvar. Ako izađete na teren misleći pozitivno i razmišljate: “Јa mogu pobijediti protiv bilo koga’” mislim da je to ispravno razmišljanje. Ako idete sa bijelom zastavom na teren, šta uopšte radite tamo? – rekao je tada Đoković.
I upravo taj način razmišljanja mu je omogućio da se “umiješa” među Federera i Nadala i da počne da ih ugrožava.
Kao što se dobro zna, prvi grend slem osvojio je 2008. u Australiji. Ni prije toga se nije postavljalo pitanje da li Novak može da osvoji neki od četiri velika turnira, već koliko to često može da čini.
Odgovor je trajao tri duge godine, u kojima je Đoković rješavao probleme sa svojom fizičkom spremom, ali se i bavio pitanjima o svom integritetu. Međutim, 2011. godinu je otvorio sa 42 uzastopne pobjede i više ništa nije bilo isto.
U toj godini osvojio je tri od četiri grend slema i promijenio tok istorije bijelog sporta.
Od tada do danas, što je skoro decenija, Đoković je radio na svom “slučaju” kada je riječ o najboljem teniseru svih vremena. Uspio je da odnos pobjeda i poraza protiv oba najveća rivala preokrene u svoju koristi: 4-14 naspram Nadala 2009. godine i 6-13 naspram Federera 2010. godine do 29-26 protiv Španca i 27-23 protiv Švajcarca.
Kako ističe autor teksta, najvažnije je da je njegova dominacija dovela do nekih transcendentnih (i najviše potcijenjenih) dostignuća u istoriji tenisa. Osvajanjem Rolan Garosa 2016. godine, postao je tek treći igrač koji je istovremeno držao sve četiri grend slem titule i jedini igrač koji je to uradio na tri različite podloge, a oborio je rekord osvojenih ATP bodova.
Takođe, 2018. godine postao je jedini igrač koji u svojoj kolekciji trofeja ima sve “slemove”, koji je uhvatio sve Masterse i titulu na završnom turniru (Finalu) sezone.
Kad se priča o Đokoviću, diskurs se nikada ne vraća na diskusije o ličnosti i popularnosti. Kako je on osoba koja je prekinula dominaciju dva najpopularnija igrača, postoje takmičenja u kojima nikada neće dobiti. Ali, stvarni tenis je daleko zanimljiviji.
Vrline Đokovića su jasne, stoji u tekstu. Njegova sposobnost da se u punoj brzini “baci” na drugi kraj terena je zapanjujuća i popularizovala je klizanje po tvrdim terenima. Statistički, on je jedan od najboljih riternera svih vremena, kao i njegov dvostruki bekhend.
Kako je pokazao njegov “povratak iz mrtvih” pri dvije meč lopte u petom setu prošlogodišnjeg finala Vimbledona protiv Federera, nijedan igrač u istoriji nije uspio da nađe takvu mentalnu snagu u haosu.
Dugogogodišnja trka između velike trojke uskoro će se završiti. Tridesettrogodišnji Đoković prikupio je svoju 17. grend slem titulu na ovogodišnjem Australijan openu, što ga stavlja na samo dva grend slema od Nadala (34), i tri od Federera (38).
Pored toga, Đokovićev argument u ovoj raspravi je i njegov skor protiv najvećih rivala, broj pobjeda protiv Top 10 igrača i stalno ugrožavanje i razbijanje duopola Federer-Nadal.
Foto: Tom Dulat/Getty Images
Izvor: RTRS
