Amerikanac Kris Flanders je ispričao “The Guardianu” svoje iskustvo sa jednom školom za jogu koja je, ispostavilo se kasnije, kult. Prepričao je kako je ušao u tu organizaciju, šta je tamo radio i kako je tekao proces indoktriniranja kroz koji je prošao.
Sa 22 godine se preselio u novi grad nakon što mu se prijatelj ubio, bila mu je potrebna promjena, a samim tim i novi joga studio. I pronašao ga je – savršeno mjesto za ljude otvorenog duha kakav je on tada bio, a u pitanju je čudna organizacija koja vjeruje u istočni misticizam.
“Kada sam prvi put ušao tamo dočekala me je mlada djevojka vrlo uzbuđena što me vidi, a sve što govorim je pažljivo slušala. Nakon toga sam upoznao Glavnog koji mi je rekao da mi je energetska vrijednost veoma loša te da bih trebalo da krenem na časove (seanse) odmah”, rekao je on.
Primijetio je da su seanse bile nešto drugačije od joga seansi na koje je navikao, ali i skuplje:
“Nekih 40 minuta smo radili vježbe i meditirali dok smo slušali kombinaciju novog vala muzike na flauti i Majkla Džeksona. Na drugoj seansi me je učitelj izmasirao, a ja sam bio u tako lošem emotivnom stanju da sam počeo da plačem. Kako sam postajao bolji u jogi, glavni mi je govorio da imam potencijala. Nakon mjesec dana me je pozvao lično da prisustvujem vikendu joge koji organizuju u pustinji Arizone. Trebalo je naravno da sam kupim avionske karte i neke naknade organizaciji”, priča on.
U narednom periodu je prisustvovao na još takvih događaja i postajao je blizak sa raznim ljudima iz cijelog svijeta među kojima ima i seksualnih prijestupnika. Ali, kaže da je to bio dobar provod.
Jednog dana su mu na druženjima rekli da bi odlična ideja bila da i on postane iscjelitelj (onaj koji daje časove joge) jer bi mogao učiniti sjajne stvari i spasiti svijet.
Iscjelitelji su, prema njegovoj priči, jedan nivo ispod majstora i najsličniji su monasima, a žive u malim stanovima zajedno sa drugim gospodarima.
Iako je do trenutka kada je odlučio da želi postati iscjelitelj već potrošio mnogo para na svoje nove časove je dao još mnogo novca.
“Nakon nekoliko mjeseci obuke shvatio sam da ne viđam prijatelje i porodicu toliko često kao nekada. Organizaciji se nije sviđalo kada za vikend odem sa prijateljima. Razmišljao sam da odem, ali sam već uplatio godinu dana unaprijed i očekivao sam da ću steći neko iskustvo”, objašnjavao je on, međutim:
“Kako je vrijeme odmicalo sve više sam se borio. Počeo sam čitati online mišljenja onih koji su se osjećali iskorišteno u toj grupi.”
I sam se pronalazio u lošim iskustvima ljudi sa tom organizacijom s obzirom na to da su mu se dešavale neprijatne situacije:
“Jednom me je majstor zgrabio za ramena, vikao mi je u lice i tresao me jer nisam radio ono što je htio da radim. Trebalo je da budem poslušni vojnik.”
“Prelomna tačka je bila kada mi je rečeno da treba da ostavim svoju nesvjesnu porodicu (svoje roditelje) jer je moja ‘duhovna porodica’ (oni) bila važnija. Jedan od gospodara nije razgovarao sa svojim roditeljima više od pet godina. Rekao mi je kako mu je to bilo teško, ali da mu je spašavanje svijeta daleko važnija stvar. Bio je toliko indoktriniran da je zaista vjerovao u to”, priča Flanders u svojoj ispovijesti.
U ovoj organizaciji je proveo šest mjeseci međutim odlučio je da ode, osjećao se dužnim pa im je poslao razglednicu u kojoj je napisao – “Želim vam sreću na vašem putu, ali ovo nije moj put”. Odgovor nikada nije dobio.
Priča da je deceniju kasnije jednog od njih vidio na naslovnoj strani časopisa koji je napisao tekst o iskustvima bivših članova sa kultom, a u pitanju su bili upravo ljudi koje je tamo upoznao i koji su bili dio iste organizacije kao i on.
Foto: nezavisne.com/Ilustracija
Izvor: Nezavisne
