Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika profesor doktor Sreto Tanasić rekao je da se Republika Srpska suočava sa posebnim izazovima, budući da je na djelu bezočno svojatanje srpske pisane baštine nastale u srednjovijekovnoj Bosni i Humu.
– To zasad više posmatramo, nego što preduzimamo prave korake – naglasio je Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Povodom Međunarodnog dana pismenosti, Tanasić je napomenuo da je struka rekla šta treba činiti, a činiti se može samo u tijesnoj saradnji struke sa državom – Srbijom i Republikom Srpskom.
– Na današnji dan nemamo mnogo razloga za zadovoljstvo. Imamo krupne razloge da se na ovaj dan zamislimo kakvo nam je stanje sa srpskim jezikom, da vidimo da li svako dovoljno čini kao pojedinac, posebno u okviru struke u kojoj djeluje, a šta država mora da radi više nego prethodnih godina i decenija – istakao je Tanasić.
On je naglasio da je tu i odgovornost na odgovarajućim kulturnim i naučnim institucijama, a da važno mjesto u tome imaju sredstva informisanja i najšira kulturna javnost.
Prema njegovim riječima, danas u Srbiji nema mnogo nepismenih ljudi u smislu sposobnosti da pročitaju i napišu nešto na srpskom jeziku.
– Ipak, i nedavna istraživanja su pokazala da ne možemo biti zadovoljni pismenošću značajnijeg broja dece čak i na kraju osmogodišnjeg školovanja, a da o višoj i funkcionalnoj pismenosti sad ne govorimo – naveo je Tanasić.
Tanasić je istakao da je potrebna promjena odnosa srpskog društva prema statusu srpskog jezika kao nacionalnog jezika, te ocijenio da u društvu i u državi nema dovoljno svijesti o važnosti srpskog jezika, kao jednog od glavnih identitetskih znakova.
– Nisam siguran da ljudi koji u našim državama rade na poslovima iz ove oblasti imaju dovoljno znanja o značaju srpskog jezika za nacionalni i kulturni identitet, posebno malo znaju o našem kulturnom nasleđu stvorenom na njemu. To im školovanje nije ni obezbeđivalo – ocijenio je Tanasić.
On je podsjetio da Odbor za standardizaciju srpskog jezika godinama ukazuje i zahtijeva da se s ciljem promjene stanja pođe od povećanja broja časova u osnovnoj i srednjoj školi i uvođenja srpskog jezika na sve fakultete, kako bi akademski građani bolje poznavali srpski jezik i srpsku kulturu na njemu stvorenu, ali i kako bi bili funkcionalno pismeni.
– Uz ovo, predlažemo i druge mere potrebne za osiguranje statusa srpskom jeziku i pismu kakav imaju i drugi evropski nacionalni jezici. Čini mi se da smo u to ubijedili srpsku kulturnu javnost, ne znam da li i državu – u vidu odgovornih ministarstava – naveo je Tanasić.
Tanasić je istakao da je trebalo dugo vremena da se u Srbiji i Republici Srpskoj donesu gotovo identični zakoni o srpskom jeziku i ćirilici, koji predstavljaju osnovu i okvir za dobro uređenje jezičke situacije, pa i za osmišljavanje i sprovođenje srpske jezičke politike.
– Iako smo dobili zakone o jeziku i pismu, pa između dva 8. septembra imenovali savete za srpski jezik u dve republike, u Srpskoj još nije konstituisan, još se sporo menja stanje u pogledu trajne brige o srpskom jeziku kao nacionalnom jeziku – napomenuo je Tanasić.
Prema njegovim riječima, jedinstven srpski jezik i na njemu stvorena kultura predstavljaju jedan od važnih objedinjavajućih činilaca u vrijeme kad srpski narod opet živi izdijeljen u nekoliko država.
Tanasić je podsjetio da je 8. septembar UNESKO proglasio za međunarodni dan pismenosti da se svake godine na taj dan ukaže značaj pismenosti i obrazovanja za sve narode u svijetu.
– Srbi spadaju u stare pismene narode. Imamo pismenost preko hiljadu godina, tako imamo pisane spomenike na srpskoj verziji staroslovenskog jezika koji ulaze u sam vrh svjetske pisane baštine, kakvo je “Miroslavljevo jevanđelje” s kraja 12. veka – istakao je Tanasić.
On je rekao da Srbi imaju i stare i pisane spomenike na srpskom narodnom jeziku, a reformom ćirilice koju je izveo Vuk Stefanović Karadžić za potrebe današnjeg srpskog književnog jezika, dobili su gotovo savršeno pismo gdje svakom glasu odgovara jedno slovo.
– I danas se može čuti kako u Srbiji imamo dva ravnopravna pisma – ćirilicu i latinicu, što je bilo tačno u vreme srpsko-hrvatskog književnojezičkog zajedništva. Danas je, prema Ustavu, u Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilica – napomenuo je Tanasić.
Svjetski dan pismenosti obilježava se 8. septembra, nakon što ga je utemeljio UNESKO još 1967. godine. Ideja o obilježavanju dana pismenosti pojavila se u septembru 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti.
Foto: rtrs.tv
Izvor: SRNA
