Koji je polovni automobil najbolji za početnike

Položili ste vozački ispit i kupujete svoj prvi auto. Imate oko 4.000 konvertibilnih maraka, a tražite nešto lako za parkiranje i provlačenje kroz grasku gužvu, jeftino za održavanje, sa niskom potrošnjom, jeftinom registracijom, da se ne kvari mnogo… Šta uzeti?

Univerzalan odgovor ne postoji. Zato ćemo vam dati savjet šta treba gledati i predložiti relativno jeftina a dobra polovna vozila.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji su početnici, a žele po prvi put da postanu vlasnici ljubimca na četiri točka.

Dizelaš ili benzinac?

Portal polovniautomobili.rs je napravio anketu. U obzir su uzeti i podatak na kojem autu su anketirani učili vožnju u auto-školi, kao i šta su i koliko vozili nakon dobijanja dozvole.

Većina onih koji su u prvih godinu dana nakon polaganja imali priliku da voze više benzinskih i dizel automobila, rekli su da im je dizel bio lakši za vožnju.

Jedna od anketiranih kaže da je u porodici imala dva auta – benzinca i dizelaša. Uvijek je vozila dizelaša, naročito kad ide u grad. Jednostavno, sa njim je kretanje iz mjesta bilo mnogo jednostavnije. Benzinac se joj se nerijetko gasio…

I kod drugih su zabilježena slična iskustva. Čak i oni koji nikada ranije nisu razmišljali o ovoj temi, zamišljeno bi rekli da su saglasni.

Jednostavno, veći obrtni moment pri nižem broju obrtaja oprašta greške prilikom kretanja, ali i loše odabran stepen prenosa.

Takođe, iz istog razoga lakše je sa dizelom popeti se na ivičnjak kod parkiranja. Početnici često u takvim situacijama daju prevelik gas, pa suviše sporo puštaju kvačilo, onda još gasa… Dok ne počne da se osjeća onaj specifičan miris spaljene lamele.

Benzinac je bolji izbor

U startu je jeftiniji za kupovinu. Jeftiniji je i za redovno održavanje (mada kod mnogih ta razlika nije velika). Znatno manja mogućnost nastanka skupih kvarova (turbo, dizne, plivajući zamajac, pumpa visokog pritiska).

A generalno polovni benzinci češće imaju manju (pravu) kilometražu od dizelaša.

Budžet od 4.000 KM. Treba naći dobrog dizelaša za toliko para. Naravno da može da se nađe dizelaš – to apsolutno nije sporno. Ali kao početnik, ako nemate nekog iskusnijeg sa sobom, možete lako da se prevarite u izboru.

Da, benzinac više troši. Ali s obzirom na sve gore navedeno, smatramo da je za većinu početnika benzinac bolji izbor.

Tu je i opcija ugradnje plina, ali i pitanje “Kakav je plin?” Nema univerzalnog odgovora, da li vozač želi da vozi auto s plinskom instalacijom, da li je plin tek ugrađen ili je u autu godinama…

Što se tiče eventualnih problema u vezi sa plinom, koji mogu početniku da zagorčaju život – nema velike razlike u odnosu na benzinca bez plina. Naravno da može doći do kvara neke komponente plinskog uređaja, ali to je rizik koji mora da se prihvati ukoliko želite jeftiniju vožnju.

Koju klasu izabrati?

Nema mnogo dileme – nešto iz grupe u kojoj su Fiesta, Corsa, Punto, Polo, Yaris, Fabia, Clio…

Nećete pogriješiti ni ako uzmete nešto iz „golf“ klase, ali s obzirom na budžet, veća je šansa da ćete naći mlađi i očuvaniji auto u klasi ispod.

Da li je mali auto zaista lakše voziti nego veliki?

Ne uvijek. Što je auto duži, odnosno što ima veće međuosovinsko rastojanje (od zadnjih do prednjih točkova), što je širi, teži, aerodinamičniji i slično, mirnije će se ponašati pri visokim brzinama, pa će se i vozač početnik osjećati samouvjerenije.

Upravo ovaj osjećaj samouvjerenosti može da bude mač sa dvije oštrice. Auto „leti“, ide kroz krivine kao zalijepljen za asfalt, a onda naleti nezgodna krivina…

Jednostavno, u većem, udobnijem i tišem automobilu osjećaj za brzinu zna da prevari. Još ako ima jak motor, početnik se lako oslobodi i postane suviše samouvjeren. A to nije dobro.

Lakoća parkiranja

Ne mora da znači da je mali auto lakši za parkiranje. Najbolji primjer je Yugo. Težak volan namučiće i jakeog muškarca, a tu je i relativno mali ugao zakretanja prednjih točkova (tzv. ajnšlag). Ima tu još faktora, kao što je međuosovinsko rastojanje.

Ova problematika nije naročito važna za izbor automobila za početnike, ali treba je imati u vidu. Čisto da razbijemo iluziju kako se manji automobili uvijek mnogo lakše parkiraju nego veći.

Takođe, neki ljudi imaju bolji osjećaj za prostor, drugi lošiji. Pored percepcije prostora, tu je i motorika.   

Zato je nekima mnogo lakše da procijene gdje je prednji branik, gdje zadnji, gdje će auto završiti kada se smota volan i krene u rikverc. Lakše im je i da usaglase rad nožnim komandama, okretanje volana i gledanje u retrovizor ili preko ramena.

Neki to nikada ne nauče, nažalost… Ali neki ne žele da uče, obeshrabreni početnim neuspjesima. Jednostavno, neki početnici uče brže, neki sporije.

Stoga i imamo mnogo različitih mišljenja oko toga koji auto je lakši za vožnji i parkiranje, a koji teži.

Zaboravite na opremu i ljepotu automobila

Ovo je greška, često i namjerna, koju čine i najiskusniji vozači. Kupuju automobil star 15-20 godina, a na prvo mjesto stavljaju njegov izgled i opremu.

Dobro, auto je mnogima statusni simbol i preći će preko raznih mana i skupo platiti razne kvarove (koji čekaju u budućnosti) samo da bi vozili neki model sa imidžom koji njima odgovara.

Savjetujemo da za početak ostavite nerealne želje na stranu i da nađete auto u što boljem stanju za novac kojim raspolažete.

Čelične felne i “debele” gume

Svi mi volimo lijepe alu felne i niskoprofilne gume. Ali kada ste početnik, ne znate još uvijek da paralelno parkirate, pa sastružete felne o ivičnjak? Niste ni toliko iskusni u izbjegavanju udarnih rupa i uopšte pravovremenom uočavanju istih. A tu su šahtovi – upali, izbočeni, pola-pola…

Dakle, želite felne i gume manjih dimenzija kako bi bile jeftinije za zamjenu ili popravku, a da pritom gume budu dovoljno „debele“. Najbolje je držati se fabričkih dimenzija.

Automatski mjenjač – dobra ideja za početnika?

Ne – početnik bi trebalo da nauči da vozi auto sa manuelnim mjenjačem. A to ne znači samo da zna da „brzine idu u H“.

Dakle, nije baš pametno odmah nakon dobijanja vozačke dozvole sjesti u “automatika” i zaboraviti na manuelni mjenjač. Ipak ne živimo u Americi, gde je automatik gotovo standard.

Čak i ako je neko odlučio da do kraja vozačke karijere vozi samo automatike, može da se nađe u situaciji da bude prinuđen da vozi auto sa manuelnim menjačem.

Dakle, koji su polovni automobili najbolji za početnike?

Dajemo tri predloga.

  • Fiat Punto 1.2 (60 ili 80 KS)
  • Peugeot 206 1.1 (60 KS) ili 1.4 (75 KS)
  • Renault Clio 1.2 (75 KS)

Koji od ova tri je najbolji? Onaj koji nađete u najboljem stanju. Takođe, to što smo naveli ove motore ne znači da su oni najpouzdaniji ili najštedljiviji. Izabrali smo ih na osnovu raznih faktora i kompromisa.

Da li ima pouzdanijih i kvalitetnijih automobila od ove trojke? Naravno da ima. Ali generalno skuplji su u startu, popravke mogu da budu znatno skuplje, a i u slučaju oštećenja teže je doći do polovnih dijelova, koji su pritom, takođe, skuplji.

Kod nekih su razlike veće izražene, kod drugih manje. Ali za Fiat Punto, Peugeot 206 i Renault Clio svuda ima dijelova i to raznih proizvođača, odnosno u širokom cjenovnom rangu; ima ih mnogo na auto-otpadima, pa ima i mnogo polovnih dijelova (uključujući motore i mjenjače).

Pošto ih već jako mnogo ima i na našim ulicama, majstori su dobro upoznati sa njima za razliku od nekih automobila koji nisu česti na našim cestama – kao što je npr. Toyota Yaris koja je kvalitetniji automobil, ali osim ovlaštenih servisa teško da ćete naći majstora.

A šta je sa „Nijemcima“? VW Polo, Škoda Fabia, Seat Ibiza? Naravno. Dobar izbor, ali generalno drže višu cijenu u odnosu na gore navedenu trojku.

Konkretnije – za iste pare može da se nađe mlađi i očuvaniji Fiat, Peugeot ili Renault. Ali stariji Volkswagen će duže trajati i manje se kvariti od mlađeg Fijata – povikaće mnogi. I pritom bolje drži cenu i lakše se prodaje.

To za cijenu je generalno istina, ali opet sve zavisi od slučaja do slučaja. Što se tiče kvarljivosti, odnosno pouzdanosti – ko može da prorekne koji od automobila starih 15-20 godina će se više kvariti i hoće li to biti neke sitnice ili skupi kvarovi?

A tu je i Opel Corsa, koja jeste iz Njemačke, ali više je u grupi sa „Francuzima“ i „Italijanom“. Dakle, Corsa dobija „nezvanično“ četvto mjesto.

Svaki od gore navedenih modela, uključujući i „Nijemce“, ima svoje mane i prednosti. Istina, nema tu neke dramatične razlike, a što se tiče pouzdanosti i cijene, mnogo toga zavisi od motora ispod haube.

Ne postoji najbolji auto, naročito kada je u pitanju mašina stara 15-ak godina.

Kao što smo već rekli – tražite auto u mehanički najboljem stanju. Nije važno ako ima ružnu boju, ako je malo izgreban, negde blago ulubljen, nema elektro-podesivo ovo ili ono, klimu i slično.

To je auto na kojem treba da izbrusite svoje vozačke sposobnosti:

  • da na njemu naučite kako se parkira (to nećete naučiti u auto-školi)
  • da na njemu osetite kako se oštro koči u kritičnim situacijama
  • da steknete prvo iskustvo na snegu i ledu
  • da naučite da se pravilno penjete na ivičnjak (tu mnogi početnici dobro sprže lamelu)
  • da bez prevelikog straha i treme savladate kružni tok, komplikovanu raskrsnicu, polukružno…
  • da naučite kako izvući auto zaglavljen na nekom poljskom putu, livadi ili u šumarku…

I još mnogo toga. I ne brinite – na greškama se uči. Zato učite na malim greškama sa autom jeftinim za popravku da ne biste učili na velikim i skupim greškama i to ne samo u finansijskom smislu.

Takođe, da shvatite kakav auto vam u budućnosti uopšte treba i kakav zaista želite. Bolje da na njemu izgrebete čelične felne ili ih iskrivite u nekoj udarnoj rupi, da izgrebete branik, razbijete far, naslonite vrata na stubić koji niste vidjeli, steknete koordinaciju upravljanja komandama volan-gas-kočnica-kvačilo-menjač.

Zaključak

Ljudi vrlo često ne kupuju ono što im treba, nego ono što žele – a uglavnom žele da im auto bude statusni simbol. Ne činite tu grešku, bar u prvih godinu-dvije dok ne steknete neko minimalno iskustvo i rutinu.

Takođe, ne ograničavajte se strogo na određeni model ili marku. Naši prijedlog je upravo to – samo predlozi. Ovdje govorimo o automobilima starim petnaestak godina u prosjeku. Kako će se koji pokazati u ogromnoj mjeri zavisi od toga kako je koji primjerak vožen i održavan.

Kvarova će biti. Ne kupujete novo. Gledajte da je auto mehanički u što boljem stanju. Ogrebotine na laku, mala oštećenja na branicima i slično – nisu važni.

Povedite nekoga iskusnijeg kad gledate auto, imajte na umu da „nije zlato sve što sija“, ne tražite lijepo i atraktivno nego ispravno i očuvano, provozajte auto ako postoji mogućnost i ne zalijećite se na nisku cijenu.

(Dragan Romčević / Polovniautomobili.rs)

Komentariši