Đoković: Plaše se i hrabri i kukavice, ali hrabri ljudi i pored straha urade nešto u životu

Novak odgovarao na pitanja i iz potpuno drugačijeg ugla otkrio šta ga pokreće, kako razmišlja, zašto ne laže ljude, kada je bio najsrećniji, koji talenat mu nedostaje…

Niže Novak Đoković uspjehe kao na traci. Igra finala gotovo uvijek, veoma često su pehari u njegovim rukama, gotovo sve se o njemu zna, a on je još jednom pokazao kakva je osoba ustvari.

U opširnom intervjuu za „Nedeljnik“ je imao pravi ispit ličnosti i odgovarao na pitanja iz čuvenog Prustovog upitnika. Još jednom je pokazao o kakvom šampionu se radi.

Koji je vaš najveći strah?

– Malo čega se plašim, ali su za mene najveći izazovi životne okolnosti, jer na njih rijetko kada možemo da utičemo. Ne mislim da je strah loš, jer smo zbog njega opstali, zar ne? Mislim da se plaše kukavice i hrabri ljudi, ali samo hrabri ljudi uprkos tom strahu urade nešto u životu.

Otkrio je i koji talenat bi volio da posjeduje.

– Volio bih da znam da pjevam, jer bi mojim prijateljima bilo lakše da me slušaju.

Sa kojom istorijskom figurom se identifikujete?

– Ni sa jednom. Poštujem genijalne umove koji su unaprijedili svijet poput Nikole Tesle i Mihajla Pupina, ali se sa druge strane divim ljudima koji su bili spremni da daju svoj život za ideale ili za živote dragih ljudi.

Koja je vaša osobina koju ne podnosite kod sebe?

– Veoma sam emotivan, takav sam i privatno, ali i u humanitarnom radu. Ne bih rekao da je to mana, ali znate kako kažu za emocije – one su kao glukoza, ne valja mnogo, ali ni malo. Težim da budem bolja osoba i neprestano radim na sebi.

Koju osobinu ličnosti smatrate najprecjenjenijom?

– Rekao bih da nijedna osobina koja ljudima čini dobro ne može biti precijenjena.

U kojim prilikama lažete?

– Nemam potrebu da lažem ljude oko sebe, izuzetno cijenim ljude koji su iskreni, pa se trudim da i sam budem takav. Mislim da sam dovoljno jak da uvijek primim i izgovorim istinu.

Koje je vaše najveće kajanje?

– Ne kajem se.

Gdje ste i kada bili najsrećniji?

– Na prvom Jeleninom ultrazvuku.

Ako biste se poslije smrti vratili na ovaj svijet kao osoba ili kao predmet, šta biste bili?

– Kažu da je najveća sreća biti zdrav, bogat i anoniman. Recimo da bi bilo zanimljivo vratiti se kao neko ko je anoniman.

Šta je za vas oličenje patnje?

– Sposobnost da osjećaš prezir i pokazuješ najgore emocije prema nekome ili nečemu. Takva emocija razara dušu i tijelo i to je oličenje patnje kako za osobu koja je sposobna da tako nešto osjeća, tako i za sve one prema kojima je upućena.

Kako biste voljeli da umrete?

– Ako već moram da biram onda brzo i u dubokoj starosti.

Koji je vaš moto?

– Imam dva, vjeruj u svoje snove, zbog kojeg se trudim da kroz fondaciju pomognem da svi zajedno vjerujemo u dječije snove. Drugi je da budem uvijek ono što jesam, jer se trudim da ostanem dosljedan sebi i svojim uvjerenjima i da ne dozvolim da me uspjeh i bogatstvo iskvare – zaključio je Novak Đoković.

Izvor: nedeljnik, nezavisne

Komentariši